"Jer, senzacionalni plasman hrvatske reprezentacije u
polufinale nikako nije posledica - kako se moze
procitati
u onom delu nase stampe koji se uopste usudjuje da ne
precuti podvig “vatrenih" - prevashodne namere
dvadesetdvojice nogometasa i njihovog izbornika da se
izreklamira “Lijepa nasa", u medjuvremenu ionako
manje-vise konstituisana kao “prava", ozbiljna drzava."
Ovaj citat, kao i gotovo cijeli clanak, odise isuvise velikom dozom
neistinitosti i pretencioznosti da bi se mogao svrstati u red ozbiljnog
i kvalitetnog novinarstva. (Sto, na zalost, sve cesce postaje odlika
Nase Borbe.)
Nemam uvid u cjelokupnu jugoslovensku dnevnu stampu pa tako ne mogu
ocjeniti istinitost tvrdnje da dio te stampe precutkuje fudbalski uspjeh
Hrvata, ali mogu zakljuciti da Nasa Borba, iz nekog cudnog razloga,
nastoji uvjeriti svoje citaoce kako jugoslovenski novinari (svih boja,
izuzev novinara NB) ucestvuju u zavjeri protiv jednog ucesnika Svjetskog
prvenstva u fudbalu.
Preko Interneta mogu se citati "Vecernje Novosti" i "Dnevni Telegraf".
Niti jedne od ovih dviju novina (prilicno suprotne po uredjivackoj
koncepciji, formi vlasnistva i ideoloskoj obojanosti) nisu precutale
Hrvatske rezultate ili pokazale da pucaju od bjesa sto "komsiji nije
crkla krava". Naravno, izostala je usiljena i neprirodna odusevljenost
karakteristicna za NB.
Redakciji NB koristilo bi upoznavanje sa npr. standardima i metodama
hrvatskog "nezavisnog" novinarstva (novine, TV i radio) kad su u pitanju
slicne teme kako bi vidjeli da su, u prosjeku, YU novinari prilicno
korektni. Posve prirodno, YU-novine koje i inace pisu gluposti (a koje i
tako rijetko tko cita) ponijeti ce se glupo i u ovakvoj situaciji.
U svakom slucaju, u pitanju je jos jedan pokusaj NB da se izdigne i
lazno dokaze moralno preimucstvo. A pacijenata za gutanje ovih
slatko-gorkih pilulica uvijek ima dovoljno: hipohondrican smo narod.
Konacno, najbolji dokaz o visestrukoj zabludi NB nalazi se u clanku
hrvatskog "Nacionala" (Broj 138 8. srpnja 1998) koji se moze naci na
http://www.nacional.hr/disp2.asp?src=138p02 a za nevjerne evo i malo
njegovog ukusa:
Beogradski odjeci
hrvatske
nogometne
pobjede
Crnogorci su otvoreno
navijali za Hrvatsku, a
srpski tisak slavi njezinu
pobjedu kao svoju:
Dnevni list Demokratija
objavio je na naslovnici
Šukerovu sliku s
raširenom hrvatskom
zastavom
Robert Dimitrijevic
London
PS
(Osporavanje glupe teze o tome kako "Hrvati ne koriste sport za
promociju zemlje i politickih ciljeva te kako hrvatski sportasi nemaju
nacionalne vec samo profesionalno-sportske motie u svojim nastupima"
ostavljam za drugu priliku.)
PPS (kao neki epilog)
Uspjeh Hrvatske reprezentacije je nesumnjiva cinjenica. On, zasigurno,
nije samo sportski vec i politicki, financijski, medijski i kulturoloski
uspjeh (svak u odredjenoj mjeri). Taj uspjeh je, kao i sve drugo,
takodjer i relativan. Objektivno, nikakva jugoslavenska ili srpska
stampa/javnost/politicka vlast/intelektualna snaga to nece i ne moze
promjeniti svojim (ne)aktivnostima.
Takodjer, htjeli mi to ili ne, sport je u prilicnoj mjeri politika, a
Svjetsko prvenstvo u fudbalu svojevrstan mali svjetski rat (u kome se
izvrsno pokazuju mnoge osebujnosti pojedinih nacija itd.). Ili da
parafraziram: "Fudbal je rat drugim sretstvima!". Uz to, i sport i
politika sve su vise ozbiljan sou-biznis gdje romanticarima i amaterima
nema mjesta.
Unatoc svemu postoje ljudi koji se ponekad, barem za tren, zele
iskljuciti iz kolotecine surovog zivotnog realizma i prepustiti uzivanju
u tudjoj (sportskoj) muci i veselju, odnosno pronaci tracak dubokog
zadovoljstva u majstorijama i vjestinama prebogatih loptaca. Tada su
zaista suvisni "politicki korektni" savjeti i komentari koji nam
odredjuju kada se i koliko moramo radovati i za koga i kada moramo
navijati.
Sve mi se vise cini da liberalizam postaje novi fasizam.