To je bez sumnje najveci uspjeh nogometasa sa
nasih jugoprostora prostora na svjetskim takmice
njima. Uz to al pari stoji uspeh Crvene Zvezde sa
R. Prosineckim 1991. godine u Bariju i u Tokiju.
A tu je i uspjeh SFRJ 1962. god u Cileu.
Ono sto posebno impresionira je da su po prvi put
neki nasi igraci u elementima fizicke snage i brzine
nadmasili Svabe i Lale, koji su istina ovaj put bili
nesto slabiji nego ranije, sto je odraz i mjenjajuce
demografske situacije /stari se/
Bilo kakva i bilo cija ljubomora sa jugo prostora je
nepotrebna, ruzna, i nekulturna, isto kao i zloupotreba
tog uspjeha u lokalne, provincijalne i nazadne svrhe.
Svi ti nogometasi su svoje pocetno znanje stekli
u SFRJ uceci i od igraca koje danas mozda i ne vole
ali od kojih su nesto naucili. Bar kao od idola.
Neki od sadasnjih igraca Hrvatske su i igrali za
razne selekcije SFRJ /toliko u vezi ravnopravnosti/
i srazmjerno svojim sposobnostima dali svoj doprinos
obol/ toliko o nekakvom bojkotu ili ne daj boze,
autogolovima/. Toliko i o raznim kontinuitetima,
nepravdama i kicenju tudjim perjem i drugim oblicima
pojedinacne, grupne i kolektivne mimikrije.
Znam da je bilo tesko sastavljati drzavnu reprezentaciju
SFRJ u fudbalu kada se ima relativno mnogo dobrih
igraca i toliko drugih frustriranih koji brkaju mnoge
stvari. A budimo i posteni bilo je tu i ljudskih slabosti,
i bez mita, jer je nekad neciji nastup u reprezentaciji bio
potreban da se on proda vani i nesto skuplje itd.
Nezgodna je zloupotreba toga, ali se bez toga ne
moze; u praksi.
U svezi nekakve zloupotrebe uspjeha nogometasa
Hrvatske u politicke /lokalne i provincijalne glede
sposobnosti ili navodnih naucnih teza Cire Blazevica
o Balkancima i Europljanima u intervjuu Le Monde-u/
to spada u vidokrug i praksu komunizma i socijalizma
/praksa DDR-a i drugih zemalja socijalisticke zaje
dnice naroda/ s cime Hrvati, kao eminentno evropski
element nemaju nista zajednickog te ce taj uspjeh
i cisto sportski tretirati ? Neposredni test predstoji.
Uostalom, maltene svi ili svi igraci i igraju vani. Da
su domoljupci a ne srebroljupci i da igraju u Hrvatskoj
sigurno bi bili slabiji jer su danasnje lige i Hrvatskoj
i u Srbiji i u BiH itd znatno slabije nego sto je bila,
bez obzira na sve salve lokalne stampe.
Bez konkurencije /tokom citave godine/i malo strasti
u sportu se ne moze postici maksimum. Sto smo mi
kao ljudi malo nakrivi, to je drugi problem.
Ne znam da li je bilo drugih drzavnika, sem Helmuta
Kohla /kome je to bila jedna od zadnjih sansi da malo
troskari na drzavni racun/ koji su dolazili na utakmice
svojih momcadi kao general dr. Franjo Tudjman.
Cinjenica je, ipak, da taj covjek ma kakav da je, dolazi
na utakmice kao drustveni dogadjaj i sastanak za razliku
od Milosevica, govori u pozitivnom ljudskom smislu.
Medjutim njegova prisustvo i nazocnost na utakmicama
u Francuskoj je npr. na italijanskoj etnickoj televiziji u
North America presutana ili pogresno predstavljena.
Na utakmici Hrvatska - Francuska vidi se Platini i ljevo
od njega Tudjman, reporter govori o Zaku Siraku.
Ne jednom nego 3-4 puta. Ne znam da li ce i tu
biti prosvjeda kao u Francuskoj. I kome ?
Vrlo zanimljivo pitanje: da se Srbija plasirala kao
Hrvatska, da li bi Slobodan Milosevic dolazio na
utakmicu, kakav bi tretman uzivao, da li samo blagi
ali indikativni bojkot i prezir kroz nepominjanje ili
ne/pre/poznavanje, ili sta jos ?
Nije samo hipoteza, jer je to politicki ipak Pariz
a ne Minsk ili Moskva. Ili bi samo poslao telegram ?
Na kraju jedno iskreno i jednostavno pitanje, malo
van kontesta sporta ali ipak nezaobilazno:
cemu sluzi onoliko moljenje bogu na terenu u jednoj
laickoj zemlji kao sto je Francuska, i u poredjenju sa
drugim zemljama / Njemacka, Engleska, Holandija,
Italija, Spanija, Belgija, Austrija itd / koja imaju
znacajniju i uticajniju teolosku misao i praksu, ako se
gleda kroz hijerarhiju u Vaticanu. I koje ne padaju na
jeftine stosove.