"Invazija stetocina", dr Cedomir Cupic, Nasa borba, 18-19.07.98., Polemika

Bogojevic (bogojevic@sezampro.yu)
Sun, 19 Jul 1998 21:03:16 +0200


Zakon o Univerzitetu jeste zaista velika i vazna tema. Zato sam i tekst dr Cedomira Cupica, "Invazija stetocina" (objavljen u "Nasoj borbi" 18-19.07.98.) razumela kao licni doprinos profesora da se spasi sto se spas'ti moze.
No, malo se kasni. Mahnitanje ove vlasti pocelo je nesto ranije. Pre jedno deset godina. E, ali tada je sve delovalo tako dobro, tako zavodljivo. Nije bilo tog majcinog sina koji je mogao da odoli pozivima raznoraznih spasitelja, tipa "ostatak-zaklanog-naroda". Pa tek Tata Nacije, pa razni sinovci, kalajici, djuretici - sto ne reci - markovici, tadici, kapori i ostala "elita" zaduzena
za vracanje dostojanstva Srbiji. Retki, usamljeni glasovi razuma, okupljeni oko "izdajnickog" Beogradskog kruga, tadasnjeg Gradjanskog saveza i nesto medija, gotovo se nisu ni culi od
horsko-patriotske galame gore pomenutih. Moramo priznati da nema cega se od tada nismo nagledali. I ne samo nagledali: ucestvovali! Doduse, svako na svoj nacin, s manjim ili vecim doprinosom.
Cemu li se sada cudimo? Obilno radjaju plodovi naseg (ne)cinjenja. I, zasto bi Univerzitet u Srbiji izgledao bolje nego sve ostalo?
Drugim, pa i trecim citanjem teksta profesora Cupica, primecujem nekoliko mesta koja ne pripadaju ovom datumu; ili: pripadaju ovom, ali i onom od pre 8 godina. Da je tekst bio napisan ranije, licno bih ga potpisala.
"Dok se usvajao ovaj atak u Skupstini Srbije, posmatrao sam taj satanski bal i mucanje stetocina. Gledao sam njihove grimase, iskljucujuci povremeno ton. Iz njih je kiptala i curela osveta, prikracenost, zavist, mrznja, prostakluk, pokvarenost, jednom recju - zlo. To je bio veliki neljudski posao - velika zavera i podvala ovom neprosvecenom, izmucenom, ponizenom i
nesrecnom narodu." Dalje se govori o "zaverenickom i arkanskom nacinu" obavljanja posla, odnosno - donosenja zakona.
Sve je tacno. Mi tu i takvu scenu gledamo godinama. Kada su 91/92 godine iste te face, bilo sa skupstinske govornice, bilo preko (gotovo svih) medija - potpuno isto ili cak i gore - sipali mrznju; i kada su na isti "zaverenicki i arkanski nacin" pozivali "neprosveceni, izmuceni, ponizeni, nesrecni narod" u rat za tudje teritorije, zdusno su ih tada podrzali mnogi univerzitetski ljudi i takozvani intelektualci. U najboljem slucaju, bili su "nevini" posmatraci. A prema recima profesora Cupica - i posmatraci su igraci, nimalo nevini i nema za njih amnestije.
Potpuno se slazemo: nema amnestije ni za koga. Ni za zaverenicko cutanje (ne)prosvecene vecine, dok su se u njeno ime vodili neobjavljeni ratovi, dok se rusilo, ubijalo, proterivalo, dok su se drugim narodima cinili nevidjeni zlocini... a sve u ime da l' nacionalnih interesa, da l' ugrozenosti.
Nema amnestije za potpunu ravnodusnost prema patnjama citavih naroda i stotinama hiljada izbeglica (samo u ovoj zemlji!), prema mrtvima, proteranima, obogaljenim mentalno i fizicki.
Nema amnestije za precutkivanje kolaboracije sa zlocincima i profiterima.
I gde su tada bili prosvetitelji? A gde su sada? Nismo culi da se reagovalo na sramno ponasanje (jednog?dela?) srpskih studenata i gotovo svih profesora sa pristinskog univerziteta, koji su nosili transparente "Drenica-Ravnica", "Lepa sela, lepo gore", "Ne damo im olovke".
Nismo culi da je bilo ko sa univerziteta ili od "patriotskih intelektualaca" ma i jednom recju pomenuo da i u Drenici ima dece.
"Jednoj manipulativnoj diktaturi koja je sve razorila do cega se dokopala ne treba olako dozvoliti i prepustiti joj zadovoljstvo da se oslobadja svih kojih bi jedva docekala da se otrese." Zasto bas sad toj "diktatorsko-manipulativnoj vlasti" ne treba dozvoliti to sto radi, odnosno ne dozvoliti da "razori", doduse vec polurazoreni Univerzitet? Zasto joj je do sada bilo dozvoljeno da "razori sve do cega se dokopa"?
Cemu se usprotivio Univerzitet, ili cemu smo se usprotivili? Mozda otmici u Strpcima? Ili proterivanju Hrvata iz Hrtkovca, Sida, Slankamena? Ili orgijanju Seselja po tim istim mestima? Ili proterivanju novinara sa RTS-a? Ili otkazu jednom muzickom uredniku samo zato sto je pustena pesma "E moj druze beogradski"? Ili ulasku Seselja, Arkana i Milike Ceke Dacevica u Parlament? Ili Arkanovoj podrsci studentima? Ili....?
Ako se iko nadao da kad-tad nece doci i na njega red, taj je bio - najblaze receno - prilicno naivan. Svako u ovoj zemji, nazalost, ima svoj ugovor na odredjeno vreme. Milion na Gazimestanu. Tada nam je vracen ponos.
Zivimo od Gazimestana do Gazimestana. Niceg nije bilo pre, nista nece ostati za posle.

Jasna Bogojevic,
Beograd


P.S. Inace, svi komplimenti "Nasoj borbi", posebno svakom nedeljnom izdanju.

----------