podrska opoziji

Vedran Marinkovic (marinved@rdc.cl)
Tue, 24 Dec 1996 23:35:30 -0400


Prosto je sramotno ponasanje jedinog usamljenog "socijaliste" na evropskom
tlu. Dok se sav civilizovani svet angazuje na trazenju najboljih puteva u
obezbedjenju rasta standarda svojih podanika, nudeci im nacine, puteve,
sredstva i prilike da pokazu svu svoju kreativnost i znanje, ne bi li sebi
i svojim porodicama omogucili bezbrizniji, svrsishodniji i perspektivniji
zivot, "Veliki Vodja" i dalje nastoji da svoj sve otududjeniji,
nezadovoljniji i frustirani narod, mobilise u jos jedno "strastveno
ispoljavanje svog nacionalnog bica". Svet se cudi kako to da mu mu nije
jasno, njemu i svim njegovim pazevima, da se njegov sistem, njegov metod i
njegova ideologija, u danasnjem svetu, zapravo dozivljava tragicnom i
primitivnom, izvrgava ruglu. Nas svet vise ne moze razumeti, jer su
parametri nasih razmisljanja svakom iole obrazovanijem coveku nejasni,
strani, daleki.

Koliko god smo mogli s ponosom da se pre nekoliko godina dicimo nasim
"klincima", nasim strucnjacima, nasim sportistima, nasom kulturom, DA!
KULTUROM!, toliko danas, pred svakim od nas se postavlja pretesko pitanje:
sta se to tamo dogadja?

I da covek ne poveruje. Ni mi sami to ne razumemo. I za nas, nekadasnje
stanovnike tih divnih krajeva, ono tamo je samo neki UNDERGROUND. Problem
je u tome sto SVI zive u podzemlju, osim mozda NJEGA njegovih Bidza.

Tuzna je cinjenica da smo istorijski osudjeni da trazimo vodju, pa ma ko on
bio. Juce Tito, danas Milosevic. Ko zna ko ce to biti sutra. Jedino sto je
sigurno da to nikako nece biti neko na nivou A. Markovica ili Deda Avrama.
Jer nama nisu potrebni ni obrazovani, ni pametni, ni ljudi sveta, ni
vizionari. Nama je potreban vodja koji ce nas VRATITI u srednji vek, jer,
Boze, jedino smo tada bili neko i nesto. Ne bi bilo cudno da se za neku
nedelju uortacimo sa iranskim fundamentalistima. Jedino je vazno zadrzati
vlast i privilegije pa makar i sa crnim djavolima bili u savezu. A posle ce
to lako nasi vajni doktori nauka i socijalisticki strucnjaci teoretski
obraditi, u bukvare ugravirati, da slucajno ne ostanemo bez "marksisticke
podloge".

Pruzam puni podrsku pokretu "Zajedno". Priznajem da nisam ubedjen da su oni
pravi lideri (prevrtljivost je odlika "pravih politicara"), ali mi se cini
da je studentarija osetila da vise tako ne moze, zeli buducnost a ne vidi
svetlost. Verujem da je, sa zakasnjem, na zalost, doslo vreme da budemo deo
Evrope, deo progresa, da smo zasluzili, sa casnim izuzecima, da zivimo
dostojanstvo, od svog rada, od svoje kreativnosti, od svoje sopstvene
pameti, sto imamo stosta da pruzimo svetu. Na svim svetskim meridijanima
nalaze se mladi plodovi nase zemlje, spremni da daju sebe, zarad zemlje
koju smatraju da zasluzuju. Da li smo toliko bogati i tako divno zivimo, da
smemo sebi dozvoliti da im uskratimo tu njihovu nesebicnu zelju?

Studenti, gradjani! Svojim istinoljubljem i dostojanstvom, mirnim i hrabrim
drzanjem, energijom i idejama, dokazite da ste zasluzili da imate nesto
bolje od MM vodjstva!
Svet vas podrzava. Podrzajte i bodrite sami sebe. Istrajte i uspecete.