Brionski plenum

Dragoljub Pokrajac (poki@abacus.elfak.ni.ac.yu)
Tue, 15 Apr 1997 17:47:53 +0000 (GMT)


Brionski plenum

Zaista je sramotno kako pojedinci ne samo da ne mogu da uchine nishta za svoju zemlju
vech, chini se od istorije ne mogu da nauche nishta osim da je gotovo doslovce kopiraju. Ali,
kako to reche neko pametniji od mene, istorija se ponavlja kao farsa! Aktuelni ovonedeljni
i proshlonedeljni dogadjaji ukazuju barem na dva primera koji se mogu svesti na malopre nave-
denu opshtu odrednicu. I dok oko prvog dogadjaja, koji je uistinu potresao nashu, i demokratsku
a i onu drugu javnost (rech je o ubistvu zamenika, i kako je RTS javila, VD ministra unutrashnjih
poslova Republike Srbije) ima, i mozhe biti, mnogih dilema oko pravih razloga zaista gnusnog
china, onaj drugi, koji za sada ostaje u senci prvoga, josh jednom istiche na povrshinu pravi
karakter post-socijalistichkih rezhima u SRJ.
Naime, nakon vishenedeljnih, i ochigledno spolja indukovanih politichkih sukoba na relaciji
crnogorski premijer-crnogorski predsednik, ovaj poslednji, izgleda neprijatno iznenadjen chvrstinom
pozicija svog konkurenta, iz rukava izvlachi poslednju kartu. Napadom na shefa DB Crne Gore
zapravo se samo povechava arsenal napada na gosp. Djukanoviche i ljude oko njega. Ako me sechanje
na vara, medju ljudima chija je ostavka od strane najuzheg rukovodstva DPS-a vishe puta trazhena
bio je upravo i recheni Shef SDB. Takodje, ovi zahtevi za ostavkom sezhu, po mome skromnom
pamchenju, mnogo pre rechenog osmog aprila, kada je, prema pismu Mr Bulatovicha, doshlo do
famoznog sastanka.
Nema sumlje da je sluzhba drzhavne bezbednosti neophodni deo svake drzhave. Takodje, nema
sporenja da je kontrola SDB potrebna i da nju mora vrshiti Skupshtina drzhave (upotrebljavam taj
izraz jer smatram da u federalnoj drzhavi mozhe postojati samo jedna, savezna, Drzhavna bezbednost).
No, samim tim, ova sluzhba ne mozhe i ne sme biti pod prevashodnim uplivom jednog choveka ili
grupe ljudi, ma on bio predsednik vlade ili drzhave. U protivnom, SDB rizikuje da bude instrument-
alizovana u pravcu dnevne politike a ne Skupshtinom verifikovanih nacionalnih interesa.
A sada da se vratimo na naslov. Pre neshto vishe od 30 godina celu tadashnju Jugoslaviju
uzbudjivala je afera prislushkivanja i "zloupotreba ovlashchenja UDB-e" koja je zavrshila chistkom
u vrhovima organa unutrashnjih poslova i smenom Aleksandra Rankovicha. Pravdana potrebom za demo-
kratizacijom u tadashnjem sistemu socijalistichkog samoupravljanja, posledice "akcije" su bile
jachanje centripetalnih sila u Federaciji dok se sve do raspada tadashnja SFRJ nije mogla
pohvaliti visokim stepenom demokratskih sloboda, naravno kada se poredi sa zapadnim zemljama
a ne sa istochnim blokom.
Gledano sa ove istorijske distance, zahvaljujuchi tadashnjem jednopartijskom
sistemu i harizmi neprikosnovenog predsednika Josipa Broza- Tita, jedna od struja
u vladajuchoj oligarhiji uspela je da nadvlada i potpuno politichki unishti svoje oponente, ne
nalazechi ni u zemlji,a koliko mi je poznato ni u inostranstvu ni na kakvo ozbiljnije opiranje.
Odsustvo bilo kakvog mehanizma demokratskog delovanja i policijska stega
onemoguchili su ne tako malobrojne nezadovoljnike, da ma shta uchine. I ovlashno poredjenje
te sa situacijom ove, 1997. godine, ukazuje da u potpuno drugachijoj medjunarodnoj situaciji,
sa ratom koji je izgubila, sa politichkom strankama i opozicijom koja je usprkos neprestanoj
neslozi uspela da se formira i postane nezanemariv chinilac u kreiranju unutrashnje politike,
politichka vrhushka ne mozhe postupati onako kako joj je to izgleda obzirom na ideoloshki i
mentalni sklop predodredjeno. U protivnom, ona srlja iz jednog u drugi pogreshan potez i
u ochima neopredeljenih posmatracha gubi poene, koje bi, obzirom na josh uvek nisku politichku
a i opshtu kulturu svojih biracha kao i njihov razorni konformistichki mentalitet, mogla josh
neko vreme zadrzhavati.
I da zavrshim duhovito. Kao shto se sredovechni i vremenski chitalac secha, posle Plenuma
sledila je (neuspeshna) privredna reforma [chitaj privatizacija !], a zatim studentski pokret.
Biche to "varljivo ljeto u Podgorici"...

Mr Dragoljub Pokrajac