Zlocinci su sljam bilo iz kog krda dolaze
starcev@netcom.ca
Wed, 23 Jul 1997 21:52:01 -0300
1992. Grbavica. Sarajevo. Veselin Vlahovic zvani Batko. Terorise, ubija,
siluje. Da li je vazno sto je Crnogorac? Mozda nije ni na spisku ratnih
zlocinaca. Prelazi u Srbiju kad je sve opljackano sto se dalo
opljackati. Nakindjuren zlatom opljackanim, prvi put u zivotu sljam se
osjeca neko i nesto. Ni tamo ne moze bez zlocina. Umobolnik puca iz
vatrenog oruzja u nekom kafanskom obracunu. Cini mi se da je neki
Ivanovic zrtva, a da je tada ranjen i igrac Partizana. Srpska policija
je morala da ima informacije o tom cudovistu i njegovim zlocinima.
Novine su tada objavile kako kruze price da je protuva ucestvovao u
bosanskom ratu, "ali za to nema dokaza". Smjesno i zalosno. A takvih
monstruma bio je znacajan broj. Isti je slucaj i na muslimanskoj i
hrvatskoj strani. Ljudi su ubijani k'o muhe. Zvijeri nisu dobijali
naredbe ni od Karadzica ni od Izetbegovica. Oni su im sluzili samo kao
izgovor. Ubijali su zbog pljacke, licnih osveta, mrznje, zavisti i
nerasciscenih racuna iz predratnog mafijaskog zivota. U devedeset posto
slucajeva, zivoti, cast, sudbina nesrecnih ljudi zavisili su od
iskljucive volje tih manijaka kojih se mora stidjeti svaki normalan
covijek. Glavna ideja u njihovim pomucenim umovima bila je da iskoriste
rat i obogate se. I da zadovolje svoje umobolne porive. Zar ne bi bilo
logicno da se konacno tim cudovistima pocne suditi u njihovim sredinama
? Zasto od tih monstruma praviti heroje kad su ih se gadili i njihovi
silom prilika saborci? Ne vezujmo imena manijaka za imena naroda -
radije ih svrstajmo tamo gdje svi pripadaju- sljamu i korovu pa bilo od
kog naroda potice. Pisem ovo zato sto vas clanak sugerise da je eto i
jedan Crnogorac "isceprkan" iz carstva zlocina. A bogami, bilo ih je
mnogo vise na svim stranama pa i medju Crnogorcima. Pitanje je samo gdje
se i kako intenzivno "ceprka". U Sarajevu su takvi etiketirani kao
"oslobodioci" ili "branioci" Sarajeva, u srpskom dijelu to su junaci i
vojvode. Malo je razbojnika medju "obicnim" borcima koji su vecinom mimo
volje odvodjeni na prve linije jedva cekajuci da se rat zavrsi. Vikend
"borci" koji su dolazili iz Srbije i koji su se "gadili" na bosanske
Srbe jer ne znaju mrziti svoje komsije i prijatelje muslimane, trudili
su se da za kratko vrijeme koliko im je vikend mogao pruziti pokazu kako
se pljacka, ubija, siluje. Kad su potekli potoci krvi, na zadovoljstvo
malog broja domaceg sljama, stvorena je bezizlazna situacija bez
povratka sto je i bio neciji glavni cilj. U Sarajevu, sljam je pod
izgovorom odbrane Sarajeva upadao u stanove, silovao i ubijao kompletne
srpske porodice. Sto prije ti ljudi tamo koji su osudjeni da zive
zajedno ili jedni pored drugih shvate da je vrijeme da priznaju zlocin
"svojih", to ce zivot prije da se povrati medju te ljude. Ako se i dalje
bude insistiralo na jednom narodu kao apsolutnom krivcu, a drugom narodu
kao bezazlenoj zrtvi, put do stabilnog mira je daleko. Drugo je pitanje
koliko su ludjaci na svim stranama imali sansu da pocine ono sto su
pocinili. I jos jedno pitanje: Biljana Plavsic koju tako "snazno"
podrzava 'demokratski" svijet i Nasa Borba, pocela je obracun protiv
politickih protivnika, a ne protiv kako tvrdi bezakonja, kriminala, sive
ekonomije. Nezamislivo je da ona nije bila upoznata sta se 1992 godine
desavalo na Grbavici. Kada su te godine sa Grbavice tjerali muslimane
preko rijeke, ona je imala sansu da to sprijeci; poslije razgovora sa
komandantom Unprofor-a umjesto da se prestane sa maltretiranjem
stanovnistva, akcija istjerivanja muslimana je nastavljena. Kao jedan od
mnogih naivnih, shvatio sam da te strasne price i nisu samo price nego
surova zbilja, pa sam, moram priznati sa strasnom tugom napustio zemlju
koju sam volio i u kojoj sam imao prijatelje i dom.