Negde tamo pocetkom proleca, stize u Beogradu poziv iz svima nama dobro poznatog Valjeva. Drustvo istrazivaca "Vladimir Mandic Manda" organizuje i ove godine regatu Kolubarom (i to od Valjeva do Lajkovca) pod nazivom "Kolubarska odiseja".
Organizovasmo se MI i za par dana popunismo prijavu, nabavismo camac i sve ostalo sto nam je bilo potrebno (mnogo vise toga sto nam nije bilo potrebno ali...). Stvorena je ekipa "Hogar Strasni" - tim Mladih istrazivaca Srbije.
Za divno cudo a "karakteristicno" za mlade istrazivace, vec u 0530 krenusmo sa dva automobila ka ponosnom i nadaleko poznatom Valjevu. Naravno, stigli smo prvi na obale Kolubare. Sastajaliste ucesnika je bilo kod stocne pijace u Valjevu. Zasto su bas to mesto odabrali organizatori, i da li u svemu tome ima neke simbolike, do dana danasnjeg nije mi poznato. Nas camac je bio kakav je bio i o tome nezelim vise da pisem... U najkracem, vec prvog dana dvodnevne regate nasa ekipa ostala je bez camca. Nasa ekipa je ostala zapamcena i po tome sto su se jedino nasi clanovi kupali u 'ladnoj Kolubari. Nasa ekipa je ostala zapamcena i po tome sto smo imali najbrojniju logisticku (ili kako rece veseli Toma - lingvisticku) podrsku. Nasa ekipa je ostala zapamcena i po ... Bilo kako bilo, da nije bilo nas sve to sto je organizovano na vodama Kolubare i ne bi bilo bas toliko zanimljivo. Jedinu pravu konkurenciju pretstavljala nam je Prezina baba.
Kako su na regati ucestvovale ekipe iz Valjeva, Obrenovca i MI iz Beograda, MI smo najdalje proneli poruku ljudi iz "Mande" - "Da nam reka bude plovna, a ne polovna". Svaka cast Mladim Istrazivacima Srbije!
Vlada Matic