ATLANTIS

jednom davno koliko davno tesko je rec 
(mozda manje nego sto se zna)
pricali su mudrom solonu 
o nestalom otoku 
i mutnom moru za plovidbu 
(iza pilarovih stuba negdje u atlantiku) 
zar su onda kise pale 
da bi sad ti varedi 
svoj neizbjezni grah 
njegovao dvorac starosjedilac 
jer u jednom uzasu potopljeni listom 
bijahu svi bez razlike 
(ukljucujuci i tebe) 
nema sumnje da atlantis 
mimo nasih potreba 
bozji mir uziva 
i zato kaja volim te 
dolje gace molim te 
da ti vidam neutronku opojnu 
da ti turim finu dozu razuma