VOLIM TE KAD PRICAS

volim te kad pricas
u svom ovom ludilu slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje
tvarnost
zaboravljena bol
ne zelim da te odvlacim
daleko
rijeci
poput
bajke
smiruju
camotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve
veze
setnje
razgovor
a ti jos razmisljas
vjeruj mi

gledaju moju malu kako ide niz ulicu
primjecujes li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljecu
i ona uziva
kao da je poslednji