Marinko Stevanovic

Klikni na prazno polje Ratnicima rusîte ono sto cete izgraditi skole hramove mostove rijete ono sto cete zagrnuti ceste kanale grobove palite samo paljive stvari kuce knjige leseve klicete uglavnom iste naredbe isjeckane u slogove sluzite kralju ognja i zege dok izmisljate bogove i previjate tople obloge na upaljene zglobove mrzite one na drugoj strani zato sto imaju rogove pjesma se moze dalje slagati u strofe i u stihove a vi cete se i dalje dijeliti na vase i na njihove a ko predje na moju stranu pokazacu mu nebo sa duginim krugom i ne moze ga ni rusiti ni graditi a ko predje na moju stranu pokazacu mu sijenke andjeoskih krila i ne moze ih ni sasjeci ni spaliti a ko predje na moju stranu nece biti buke ni topova ni rijeci isjecaknih na slogove i uzarenih pobjedom a ko predje na moju stranu osvojice svijet sluhom dahom i poględom a odluku morate sami donijeti Otadzbina ljudi su moja otadzbina jer ja sam covjek pa ipak dok oni crtaju svoje granice ja letim nebom nedodirnut olujama ni pasatima ni juznim ni sjevernim vjetrom ljudi su moja otadzbina jer me je takvo vrijeme odabralo da budem tu i dok misle da sam sa njima moje srce cezne za kolijevkom i tvojom miloscu u mom pogledu gdje su granice carstvu tvom ---- Copyright © by Marinko Stevanovic 2001 All rights reserved.