Boka

Nasa mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom ko od plave svile,
Ljepsa si od tvoje primorkinje vile
I svetija si od njenog djerdana.

Nikad se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim zalom
Da vjecito sumim i da pjevam tebi.
I da s tobom gledam na tvoj Lovcen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi nasi visoko zabrode

I sa tvojih ruka panu gvozdja tvrda,
Da pobjednu himnu slusam s tvojih brda
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!