Parobrod spreman. More se koleba.
Posljednji plamen na zapadu trne;
Suton se radja i s jesenjeg neba
Polako pada na hridine crne.
Paluba puna. Ruke uzdignute
Pozdrav salju i rupcima masu.
U mnostvu ovih vidim celjad nasu,
Naslonili se na pervaz pa cute...
Zemljaci moji, dokle cete, dokle?
"Tamo daleko! Jer nas usud prokle
I na nas pade tvrda tuca s neba..."
A zar vam nije zavicaja zao?
"Zao je brate... Bog mu srecu dao...
No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba..."