Prolaze dani... Ko selice neke
Gube se oni u dugome nizu.
I jednom i ja pocivacu blizu
Povijenih vrba, cempresa i smreka...
No moja dusa naselju zvijezda
Prhnuti nece da odmara krila:
Ostace ovdje gdje je sa mnom bila.
Tu, iznad grana i toplih gnijezda,
Rodne rijeke, dubrava i vrela,
Krseva, polja i ubogih sela,
Gdje rastrkane kolibe stoje -
S ticama one leprsace lako,
I moliti se, i cekati tako
Na zlatno jutro otadzbine moje...
1911.