Proljece

Nemoj, draga, nocas da te san obrva
I da sklopis oci na duseku mekom!
Kada mjesec sine nad nasom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodice se mlado proljece! I svuda
Prosuce se miris plavih jorgovana;
I pahulje snjezne padace sa grana
U nas bistri potok sto bastom krivuda.

Uzvice se Ljeljo nad nasim Mostarom,
I svaki ce prozor zasuti beharom,
Da probudi srca sto ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dodji, i u basti budi ruza prva,
I na mome srcu mirisi do zore!