Propovedanje ljubavi
Branko Miljkovic
Nema mene al ima ljubavi moje;
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
Dovrsava se dan u njenoj zahvalnosti
Slicno muzici slicno praznini, spokojem.
Ona ce sacuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuce mrtve rodjendane po milosti,
U podnozju vetra nemerljiva sen oholosti
Nestace u pepelu onih sto vise ne postoje.
U pusto srce u mrtvo vreme me zovi,
Minula ceznjo, da se svet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
Pa mi je prazan dan koji jos dosao nije,
Ko granu koja se izduzuje u uzaludan sum
Neka me vetar nedostojnog obavije.