Decje pesme
Jovan Jovanovic - ZMAJ
CIGRA I DECA
Nasa cigra
lepo igra,
sitno veze,
pravo stoji,-
jer se boji.
U nje nije
bozja dusa,
ona samo
bic nas slusa.
Al' mi deca
bolje znamo,
jer mi bica
ne trebamo;
nasa dusa
reci slusa.
Recite nam:
to je dobro,
recite nam:
to je zdravo,-
ici cemo
uvek lepo,
stajacemo
uvek pravo.
DED I UNUK
Uzo deda svog unuka,
metn'o ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Sto je negda bilo.
Pevao mu srpsku slavu -
I srpske junake -
Pevao mu ljute bitke -
Muke svakojake.
Dedi oko zablistalo,
Pa suzu proliva,
I unuku svome rece
Da gusle celiva.
Dete gusle celivalo;
P' onda pita zivo:
"Je li, deda, zasto sam ja
Te gusle celiv'o?"
"Ti ne shvatas, Srpce malo!
Mi stariji znamo!
Kad dorastes, kad razmislis,
Kaz'ce ti se samo!"
DETE I BAKA
Bako, stara bako, babuscice mila,
jesi l' i ti kadgod mala, mlada bila?
Jesi l' mogla kadgod ispraviti ledja?
Je l' i tvoja kosa bila kadgod smedja?
Je l' i tvoja halja bila kadgod kratka?
Je l' i tebe kogod zvao: "Duso moja slatka"?
Je l' i tebi kogod kadgod 'vaku lutku dao?
Valjda se skrhala, pa ti je sad zao!
- Ta zar mora, bako, ostareti svako?-
Hocu l' i ja, bako, ostareti tako?-
Moram li zar i ja biti tako seda?
Tako smezurana, zgurena i bleda?
Pa zar tome nema bas nikakva leka?
- Zar se to ne moze ziveti doveka?
DETE I LEPTIR
Dete:
Leptiricu, sarenicu,
hodi k meni amo!
Evo imam lepu ruzu,
pomirisi samo.
Leptir:
Ja bih doso, al se bojim
kakve igle klete;
stisnuces me, probosces me,
p' onda, zbogom svete!
Dete:
Necu, lepko, necu, lepko,
zivota mi moga.
Samo hocu da izbrojim
kol'ko imas noga.
Leptir:
E, pa to ti mogu kazat
i izdalje malko:
Leptir ima sest nozica,
- a sad zbogom, ranko!
KAD BI...
Kad bi jelen imo krila,
to bi brza ptica bila.
Kad bi lutka znala siti,
mogla bi mi svalja biti.
Kad bi lebac pado s neba,
svak bi imo kolko treba.
Kad bi mlekom tekla Sava,
sir bi bio zabadava.
Kad bi uvek bio maj,
pecima bi bio kraj.
Kad bi Dunav bio vreo,
svak bi riblje corbe jeo.
Kad bi... al' sto ne moz' biti,
o tom nemoj govoriti!
KAKO BI
Kako bi to stajalo
kad bi covek zreo
najedared seo
na drvena hata
pa da se klamata?
Kako bi to stajalo
kad bi stari deka
napio se mleka,
pa zavijen u jastucak
prespavao rucak?
Kako bi to stajalo
kad bi, mesto djaka,
spremila se baka
da u skolu podje -
medju decu dodje?
Kako bi to stajalo?
Pogodit je vrlo lako:
stajalo bi isto tako
ko sto stoji Krzljavicu Ljubi -
MALI BRATA
Docepao se mali Brata
ocevoga sata.
A sat je od zlata,
pa ima i vrata.
Ala je to lepo!
A na uvo kad ga metne,
tad se cuje neka zveka;
sat govori: Tika-taka!
Brata misli: hoce mleka.
Ala je to mudro!
Zalio ga slatikim mlekom
nekoliko puti,
Brata misli: Sat se najo,
pa sad zato cuti.
Al' se razumemo!
Sad su puni obadvoje,
i satic i Brata,
obadvoje sada cute;
a kad dodje tata,
- al' ce biti guzve!
NECE MACKA DA SE SIGRAMO
Ala je ta macka!
Ceo dan je grdim;
al' sad mi je doslo
da se vec rasrdim!
Nosim je ovamo,
nosim je onamo,
pokazem joj knjigu:
"Hajde da citamo!"
U knjizi su slike,
ona i ne gledi.
"Pa kad neces da citas,
a ti malo predi!"
Nece ni da prede
- a jos kako ume-
sto god recem cini se
ko da ne razume..
Ogrnem joj cebe,
strese ga sa sebe;
ja joj pruzim lutku,
ona je ogrebe.
"Ako hoces, evo ti
moj sesiric mali!"
Tek joj metnuh naglavu,
a ona ga svali.
Pa zar vredi takav stvor
da se s njime druzim...
Doslo mi je, boga mi,
da je majci tuzim.
STEVA RAKOLOVAC
Neki cudan prizor
gledao sam s brega:
hoce Steva raka,
hoce i rak njega.
STRASLJIVAC
Ko se boji sam u sobi -
to je rdjav znak,
koga plasi pomrcina
ili prazan mrak,
ko veruje u vestice,
lep mi je to djak!
Taj mi nece nikad biti
Srbin, ni junak.
ZEKA, ZEKA IZ JENDEKA
Skoci zeka iz jendeka,
pa po snegu lako prti.
Za njim skoci drugi, treci,
a za trecim i cetvrti.
Po cilimu belom skacu
jedan drugom na krkacu;
premetnu se preko njuske,
valjaju se poledjuske.
Gurkaju se u tom trku,
cuskaju se u tom huku,
ko ih gleda ne moz' znati
igraju l' se il' se tuku.
Gledao ih lovac stari,
pucati mu bese zao.
Uze listak knjige bele,
pa je zeku - nacrtao.
Zeka, zeka iz jendeka,
danaske si srecan bio!
Danas ti je - dece radi -
stari lovac oprostio.
ZIMSKA PESMA
Zima, zima - e, pa sta je,
ako j' zima, nije lav!
Zima, zima - pa neka je,
ne boji se ko je zdrav!
Haj napolje momak ko je,
tamo veje krupan sneg,
vi's en' onde navejo je
citav bedem, citav breg.
A sta moze zima meni,
sta mi moze, sta mi sme?
Nek mi nosic pocrveni,
eto to je, to je sve!
Seka Zorko, nemoj stati;
tvoj nek bude prvi red;
sad cemo se zagrejati-
cucni samo na taj led!
Gle sad zive zeleznice-
to je trka, to je let!
Zbogom ptice krilatice,
nas je sada ceo svet!
Iz nosa nam para lize,
- hajd u goste ko je zvan-
a Campa nas jedva stize-
tika-taka, "ajzliban"!