Negdasnjem prijatelju

            



Da ti Bog da mnogo ljeta,
A sto vise s otim bolje,
I dukata pusta zlata,
Da te puno zadovolje!

   ___________

Al' ja vidim jednog starca,
U dubini daljnih dana,
Seda kosa, borno celo,
Proslost mu je puna rana.

Na stapicu ide, kleca,
Jad ga tisti, jad golemi;
Za njim trce mala deca,
On ih moli: Oprost'te mi!

Oci su mu pune suza,
Reci su mu pune jada,
On se seca doba snage,
On se seca doba mlada.

On se seca doba rada,
Sto ga gresno, podlo strati,
Sto se vise nikad, nikad,
Nikad, - ne povrati.

Obilazi crkve, porte,
Groblja stara, groblja nova,
Iste senka oprostenja
Od pepela, od grobova.

Kud god ide, zlato daje,
Za listove neke stare,
Drkcucom rukom ih dere,
Oci su mu razazare.

"Mila deco, mili Srbi,
Oh, idite putem pravim, -
Mladost moju, kletvu moju,
Ne mogu da zaboravim!"