- Ljudi su, Miro, pokvareni. Ne nadaj se dobrome od njih. Ubice sve najbolje u tebi. Ucini im dobro da ti vrate zlom. Ako ti neko zakuca na vrata i trazi hleba, gadjaj ga kamenom, pre nego sto na tebe potegne guju iz potaje. Ako vidis kako tone, gurni ga nogom neka potone jos dublje. S njima moras tako. Ne mozes drugacije. - Covek ti je najgori neprijatelj. Ne otvaraj srce pred njim, skupo ces to platiti. Njegov je jezik zmijski a srce od kamena - ne stoj mu na belegu nego ga sacekaj iza okuke. Prevaru je on izmislio kao red i poredak - prevari ga pre nego sto sama budes prevarena. Nema za njega veceg uzivanja. Vise ce te postovati ako ga udaris i prevaris nego ako ga docekas otvorena i cista srca. Ne cekaj da te udari da bi mu vratila. Udari ga prva, a onda, pre nego sto ti vrati, udari ga jos jedanput. Ugrizi pre nego sto budes ugrizena. To ce ti pribaviti postovanje medju ljudima. - Ljudi su, Miro, gadovi, nemaj poverenja u njih. Ubij poverenje u sebi, udavi ga kao sitnu guju otrovnicu. Ni u oca i mater, ni u rodjeno dete nemaj poverenja. Ni u mene, Miro, ne veruj. Nema ljubavi medju ljudima. Nema coveku spasa medju ljudima.