Cilim

   - Nek prodaju kome hoce i nek kupuje onaj kome obraz podnosi. U
moju kucu nece ni kradeno ni oteto, jer od tudje nesrece niko srece
vidio nije.


   - Kupi ovo pa nosi napolje- govorila je starica glasom muklim
od gneva i udarala jednako stapom po cilimu.
   Sin je pokusavao da joj objasni, da kaze nesto u svoju odbranu.
Pijani vojnik je, kaze, bio uporan i nije hteo, bar do sutra, da
nosi dalje cilim. Uostalom - rat je, cilim je turski.
   Ali starica mu nije dala da zavrsi.
   - Turski? Ako je turski, nije tvoj. Sta ste naumili vas dvoje,
da bogovski harem od ove kuce napravite? Tako ste poceli kucu da
kucite! To te ova tvoja begovica uputila, je li? E, necete za
mene zive!
   - Razvlaci se, nano, roba. Pa ja mislim, kad ce i onako propasti...
   - A, to te tvoja plitka pamet uci! Nek se razvlaci, nek istrune
na sokaku, samo daleko od mene. Zar vas nije strah da vam djeca,
gledajuci ovo, hajduci i palikuce postanu? Vi ste cilime poceli da
primate, a ona ce kuce i ducane otimati.
   - Ovo je rat, nano...
   Ta nemocna i u svojoj nemoci glupa primedba potpuno razjari
staricu.
   - Sta rat? Za koga rat, luda glavo? Ti mislis da se carevine
valjda biju da bi takvi kao ti zaimali i tudjom mukom kuce zastrli.
Kad vam prije tudja sila i gospodstvo udarise u glavu? Mislite
li vi ovdje sa svijetom zivjeti i umirati? Jos se svapska vojska
nije ni izula, a tebi vec nije dobar onaj Marunovica iram, na kom
si se rodio i koji ti je otac posteno radeci stekao, nego trazis
gospodstva i to tudjeg, kradenog. Dzamijsko i komsijsko vam treba,
je li? I mislite da to niko nece znati ni vidjeti, ili da cu ja,
zato sto sam ovako sakata, sjediti luda i slijepa, dok mi obraz
gori i hajduci po kuci vrsljaju? E nece, sinko, biti tako. Nego
iz ovih stopa da ste iznijeli tudji cilim.
   Sin jos jednom pokusa da odlozi stvar do sutra. Gde da ga nosi
i kome da ga preda? Ali starica je imala za sve odgovor.
   - Izbaci ga na sokak, pa neka nosi ko hoce; tudje i jeste.