Mara milosnica

   Tu zastade, kao da se prvi put zbuni. Ona je bila oborila nisko
glavu, ali cim on prestade da govori, odmah je opet podize, od
straha da on ne bi pomislio da ona place. A za sve to vrijeme on
joj je samo jednom, na pocetku, rekao "kceri" (onako kao kad je
govorio: "Hocemo li, "kceri?"), i to kao da se prevario, jer je
poslije sve dokraja govorio suho, stvarno, bez ijedne promjene
u glasu i pokreta u licu. Ali ona i tako niti ga je cula, ni
razumjela; sve sto se desavalo i govorilo, ona je gledala i
slusala kao kroz san; za nju je sve to bio samo jedan jedini
udarac od koga je gubila vid i dah.

   Zar ce jos jesti i placati? Zar i poslije svega ovoga ima jos
nesto da se radi ili kaze? Evo, on odlazi, a sramota ostaje. Vodi
konje i sluge i pse, a nju ostavlja.

   Odlazi - ostavlja

   Osjecala je u grudima neku prazninu, nesto tiho, odjednom zastalo,
u cijelom tijelu: samo dvije tacke, u dvije sljepoocnice, kucaju
brzo i naizmjence, i zamagljuju joj vid.

   Odlazi - ostavlja.

   Stajali su jedno prema drugome. On joj je rekao nekoliko rijeci,
i, drzeci je za lijevu misicu, pomilovao je kratko po kosi i obazu,
a zatim se odvojio i pljesnuo dlanovima.