Sveske
Ivo Andric
Pljuvali su u tu vodu i brljali po njoj kao svinje, a sad,
kad moraju da je piju , cude se sto je mutna, i gadi im se.
Ludilo; hteti biti sve, i hteti ucestvovati u svemu.
U vreme bombardovanja Beograd, 1944.godine, jedan sed i pripit
prosjak u Sarajevskoj ulici bogorada glasno: "Daj dinar, brate| Udeli
na ovim teskim vremenima|" Za onim koji prodje ne davsi nista srdito
vice: "Daj, bre, dinar, sutra ces poginuti|"
Zena, u ljubavi, ne zaboravlja ni jednu uvredu, iako ni sama
nije svesna da ih pamti.
Svaki covek vredi onoliko koliko zivotne radosti ima u njemu,
a to ne bucne i spoljne, nego tihe, duboke i unutrasnje radosti koja
je upucena na stvaranje u opstem interesu.
Mi uopste tesko podnosimo sve mane ljudi koji su oko nas, ali
su nam najteze i najmrze one njihove mane koje i sami imamo. Govorljivi
ljudi najteze podnose brbljivost, tvrdice tvrdicenje - kod drugih a
sebicnjake ispunjava silnim ogorcenjem sebicnost drugih ljudi.
"Ostareo covek", to je prirodna stvar, ali ono sto je ruzno i
tesko, to je "zastareo" covek.
Tajna se cuva godinama i godinama, a odaje u jednom trenutku,
koji ponistava sve godine vernosti i cutanja.
"Ovaj Beograd, neka varos mimo sve ostale varosi; privlaci rat
kao magnet." Jenda zena sa Zelenog Venca
Svacemu se ljudi domisle, a sutnji ne mogu.
Onaj koji ugrozava tudju slobodu nije slobodan.