Za logorovanja

   U logoru se lupalo, spremalo i pjevalo zivlje.
   Bio je nagao suton iza svijetla dana, sa kratkom rumeni, kad Mula
Jusuf sidje u alvat da obidje djevojku.
   Stara Fatima je bila otisla. Ona je sjedila u jednom kutu, sva
umotana u veliku boscu. Govorio joj je, brzo i umiljato, kako ce
on nad njom dovu da uci, da je izlijeci i otpremi kuci. Ali zato
treba da skine sa sebe boscu. Ona je jedan cas stajala kao da
iklijeva.
   - Valja da se skines, kceri. Jakako!
   Ona zbaci boscu sa sebe i stajase pred njim visoka i nepomicna,
mnogo ljepsa i krupnija u maloj niskoj sobici. Iznenadi ga i zapanji
stasom i oblikom. Vrat joj je sijao; na njega nije padala ni kosa
ni sjenka, pa je jos vise izgledao gojan i bijel.
   - I jecermu valja da skines. I jecermu! Bez toga ne moze.
   Glas mu je podrhtavao; smijesio se ukoceno.
   Djevojka nekako bespomocno i predano rasiri ruke (izgledalo je
kao da se razapinje) i skide jecermu. Pokreti tih ruku, bijeli i
veliki a bez ikakve moci i svijesti, savise i slomise uzdrhatala
mulu i on pridje sam da joj odrijesi dimije.
   - I ovo , 'ceri, sve treba, sve, sve!
   Otimala se jedva osjetno i nekim ukocenim, odmjerenim pokretima
kao u snu.
   Tu ima ruka da putuje, preko tih bedara i bokova. Nikad kraja!
To je toplo i glatko kao led. Usta mu se krive i kupe u grc kao
od malina. Podsjecaju mu se noge i drhti vidno misic na lijevom
obrazu. A djevojka je stajala kao izvan sebe i pustala sve tupim,
teskim mirom koji bludniku vracase svijest i izazivase zelju da
slast produzi i poostri, da izazove otpor i pokret.
   Sa niskog rafa on dohvati berbersku britvu. Tesko je disao.
Vas u ledu od glave do pete. I jos je duljio rijeci i pokrete.
   - Valja da te obrijem.
   Ali se djevojka tada neocekivano izvi, sasvim muklo vrisnu i
poce da bezi po sobi. Bila je u samoj kosulji, i kad se kretala
izgledalo je da su svi oblici na njoj porasli i da se neprestano
razlijevaju i rastu.

   Djevojka se branila i padala i prelijetala sobu kao razvijena
zastava, a mula je, crn i tanak, nasrtao na nju i odskakivao od ne,
mrseci neprestano besmislene rijeci i vitlajuci brijacem:
   - Stani... Prvo obrijati, stani!
   Na desnoj strani joj je pocijepa kosulja i ukaza se rame, i opet
preko ocekivanja bijelo, oblo i veliko. U borbi i otimanju dotace
joj se nehotice britvom golog ramena i iz kratke rane briznu krv.
   Mula se ukoci, glava mu se zavali, lice posivlje, modre vjedje
se spustise duboko. Iz otvorenih usta su mu virila dva zuba. Tada
ostade casak, onda se strese i bijesno jurnu na djevojku. Ona je
vriskala, ali priguseno i muklo (zivotnija koja nema glasa), i
docekivala ga i odbijala kao bedem, tvrda, bijela i gola. Tukla je
o zidove i treskala o zakljucana vrata. I jos u topotu nogu i
izmijesanom dahtanju cuo se taj zvuk njena tvrda i ogromna tijela,
jasan, zvonak, gotovo metalan. Izoblicen, mula je bjesnio. Saruk
mu se zavalio sasvim na tjeme, a dah mu se pretvara u sistavo
kliktanje:
   - Kh, kh, kh!
   I opet je obli krv, sad na drugom ramenu, a onda zalipta iz
grla mlazom. Djevojka se savi, pade i ispuni kut sobe, a mula
dopade i pomjesa se vas sa njom.