Cudo u Sarganu
Ljubomir Simovic
Sta je, da je, meni lako nije
opsluziti vake musterije!
Jedan tuli svetlo, pali svecu,
drugi trazi da mu glumim da necu!
Jedan sipljiv, a drugi me skoli:
jesi l skoro bila na kontroli?
Dripcinu sam izdrzala mnogu,
videla sam svakakvih dilova,
al to vise trpeti ne mogu!
Podnela sam sezonce, vojnike,
srcane i plucne bolesnike,
djubretare koji tegle kante,
majstore, terence, diletante,
Nislije, Vranjance, Krcedince,
i u masi, a i pojedince!
Podnela sam lezecki i snogu,
spisak bi se naslago do krova!
Al to vise trpeti ne mogu!
- Samo kad bi se ja udala, videla bi!
- Nema ko da te bije i da te gazi,
nema kome da rintas i da rmbacis!
- Da jednom i ja imam nesto sigurno!
- Od braka nema sigurnijeg robijanja!
Dodje sam, jede sam, ode na spavanje sam.
Brlja po onoj veceri, nesretnik,
jede pasulj, a pasulj njega jede.
Ako ima nesto jadnije
od coveka koji vecera sam...
Ja ne govorim o godinama, nego o tome
sta od njih naprave brak i drzavna sluzba!
To ti se isprva buni, duva, potpaljuje,
nista mu ne valja, sve kritikuje, samo odseca,
glavinje, zvekece, seva ko tocilo,
vatra iz usta, glava u plamenu!
A cim se to pozeni, cim se skuci,
cim primi platu i urami diplomu,
cim okrene kljuc i upali motor,
sve se to ugasi!
Tako se brzo opamete, da ti se smuci!
Lakse je biti pametan nego posten.
Niko coveka ne laze ko sam sebe.
Kad te zadesi nesreca, ko da progledas.
Vidis i ono sto niko ne vidi!
Za samo dvaes sekundi ocajanja
vidis vise nego za dvaes godina
vladanja, napredovanja i lepog zivota!
Ne moze da se zivi,
a da se nikad ne nadrlja!
Niko ne moze dudari onako
kako ume dudari najrodjeniji!