ZORAN VUCHICH
 
 ***
    Jasno se se}am oskudnog detinjstva u planinama isto~ne Srbije. Siroma{tbo je bilo op{te blago moga nara{taja. U svemu se {krtarilo, samo ne u igri koja je bila bogata i ma{tovita. Sve {to nam je za igru nedostajalo morali smo sami da izmislimo i napravimo. 
    Tako smo rano postajali ljudi i majstori. 
*** 

Tvoji su dani davno odbrijani 
(uzvi{en `ivot i u`asan kraj); 
to }e razumeti samo izabrani 
spoznav{i pakao i usniv{i raj. 

Gospodnji svi su putevi i staze 
u magli i blatu jesenje Srbije. 
Tvoje su vrletne sudbinske bogaze 
pred tamnim zidom kosmi~ke robije. 

Samotan razmi~e{ balkanske gudure 
obasjan okom svevi{nje plaveti. 
Kroz tvoju misao blede senke `ure 
da se sjedine sa li{}em paviti.