Mile Ristovic
PERUNIKA

Ucvala je na jastuku
U osvitu blagovesti
Perunika u sred dana 
Spasovdana
U cas duge
Cvet od ognja
Zlatnom bradom 
Celnik kuca
Snuje pricest
Obris gorja
Munjom svetom
Kam useca
I kostresi beli vetar
Utvom lovi kamen guju
Brzoletnu crnu ticu
Zbrajalice u nocaje
Samovidac vrengu celi
I ranjeno srce samovilsko

UTUV ZA UTUK

Senka polovi dan
Za pozdrav
Na put kroz dugu
Mnogo toga zbude se
Izmedju senke i tebe
Utuvi i ne udaljuj se
Od sredista kamene sume
Cuvaj se nevida i lazi
Goroklete zveri
Cuvaj se ognja zivog
Crvenog vetra
Uroka i cini
Ne sedi
Pod samovilsko drvo
Cuvaj se
Vaskolikih pogani i zlica
Cuvaj se jezika

 
KOPRIVA

U polusenci plamena
U zelenoj varnici
Jezik proboden zracima sunca
Ognjem nebeskim telo oblizuju
U zvezdanoj vodi zari cini
U vremenu sto se ucinio vecnim
Svatuje tajne devojacke
U zagrljaju veriga i dveri
San uznosi
I dodje pred danom pricesti
U narodnoj kazi zemaljske noci
Radoscu da hrani

RASKOVNIK

Darovan nesanicom
Brojim nebeske ambare
Cutim pamcenje
Rasuto po otkosima vekova
Rec mi na jeziku spava
Na dlanu trava
Pomocu koje raskivam tajne
I otvaram nebeske ambare

 
HRAST

Gorjun stanak Boga Gromovnika
Urasta u nebo u odjek vremena
Spaja tajne i imenuje zapis
Za radost bogova zoru polazi
U nekom drugom svodu ostavlja trag
Razvija grane u vekove vetra
Gordoscu Starog Boga na svetoj strazi
Badnjakom oveseli dom i ognjiste
Pozlacuje svetlost glasa polazenika
Za Mladog Boga,za Bozic i muske glave
Stameno stoji na oltar dana
Odgoni urok u grobnicu vode
Tuli srdobolju i bolesti ine

BREZA

Nestalna od zvezda
Skoro u zanosu svetlosti
Zelja tvojih ruku
U beli vetar spava
Priziva vile
Da u toplini nove radosti
Otpiju nebo
I ostave nas da oplakujemo
Besmrtne ljubavi

 
HAJDUCKA TRAVA

Na otkosu reci
Nadjoh svoju istinu 
Svoje zelje i cekanja
Sumlje svoje i ukuse svoje
Svoje iskustvo i svoju moc
I svoga boga
Na otkosu pesme
Hajducka trava
Melemi moje reci

VENAC OD DEVET BILJA

U kotaru obzor spava
Zri strava
U ocima vetra
Frule sviraju
Na istoku se spaja
Nebo i zemlja
U venac od devet bilja
Splice se duga
I ruke devojacke

 
CELE KULA

                  Za Ratomira Maslakovica-Maslaka

Plamen cegra lize vaseljenu
I pokopava se u magli vremena
U prazne oci dubine
U poklane zaborave
U kule iskopnice naroda srpskog
Po dva crna sunca zapamti generacija svaka
I sve nas je manje pred bolom i Bogom
Kulo od ociju nevidovnih
Ukleta ruzo straha
Suzo krvi majke mucenice
Kuco od crnih vetrova nade
Probudi potomke usnule
Da oprostaj ne nude
Onima koji ne ljube tvoje nebo
I da zapamte usnule zaborave
Svih Sindjelica,Topica,Obilica
Da ljube mudrost predaka 
I mudrace generacije svoje
Koji ce ih povesti putem buducnosti
A to je jedini put gde prestaje proslost
I sadasnjosti ima za svakoga 

 
TRAVA  

Izmedju dve daljine
Senku u rec hvatam
U mesecevoj kapi
Cuvam tajne
Kolovratim vreme
Suzim oci jutra
Sa lica izvorskog
Na prokazano pero tice
Slutim znanje predaka
I hod oblaka
Nice mi na jeziku trava
I pozlacuje pesmu

KALOPER

Omamljena zemna zvezda
Viluje mi u ocima
I zudjeno cuvstvo muci
Da glas ljubav ne obdani
Prosipa mi zeravicu
Spravlja svitak obajani
Okadjenu vostanicu
Na drvljanik da leprhne
Kaloperom da rastera
Nebesnice,bolne ruse
Da u zestok plamen vida
Vavek snuje mimorecja