BEROVO MOJE JADOVNO

         (pok.roditeljima Iliji i Teodori)

Zanijelo bukovo i jelovo pod Lipovcem
I grabovo i jasenovo i kamenovo
Suma kukureka od leleka nudi leka
I jagoda i kupina,prerasla bujad ojadjena!
Rodila bezuba Lika jesenja,
Bez svatova,bez povoja,
Zbunjena od seoba!
Bleje medvedi,ojkaju vuci samotnjaci!
Pletu se livadom temelji,
I trunu
Nezapoceti povodci i ulari.
Bugari mojeBerovo,
U groblju nepovratno!

BALADA O JAVORU

            (bratu Milanu Vojvodicu)

Oj,javore,moj javore!
U pustinji zelengaja,
Sa secanjem carne gore,
Otvori mi,sto snom istem,
Podaj nadu koja spaja.
Sve daljine sa ognjistem.

Oj,javore,moj javore!
Kod Gromovog (surog) Klanca,
Dal' kroz grane,ko snom meni,
Cvilec' vetri bajke zbore,
Kad se vece zarumeni,
i odjece njiska vranca?

Oj,javore,moj javore!
Ne daj da ti koren vene,
Jer te ceznem u bespucu.
Jos u svetu imas mene,
A ja tebe - cuvarkucu.

MRTVI UGAO

           (sestri Mirjani)

Noc protice vreme nic'je
Vije tama crna roda
Sve je tecnost bezoblic'je
A noc voda tecivoda

Zivi crna (jos fijuce)
Svevideca kroz grad hita
U krpama huce juce
I u njemu dusa skita.

Najezeni obris kuca
Ispod noci drhte streje
Grku usnu liznucu ja
Secanjima (dusa gde je)

SVE VISE EVO CRPIM SECANJA

                                     (Jeli-Leli Volic)

Sve vise,evo,crpim secanja:
I vracam avguste al' bez bora
Ljubavi groznica sad se samo sanja
Tvoja dva oka - ko dva Crna Mora

Moj prvi drhtaj nikako da mine
Ko talas se lomi o Rt Dobre Nade
Traje,uvija se...prolaze godine
A sad i secanja - ko da neko krade

Zato i skrivam srce...ljubomorno
U vocnjak na rubu cijem smo stajali
Drzec' se za ruke dok je mesec orno
Trnuo zvezde i vetrove gorske
I pitam se gde si snu moj slatki mali
Tvoj dah i tvoj dodir -oci crnomorske?
 

LAMENT NAD VODOTECOM

                                         (ocu Iliji)
Zeze jarko sunce,sneg u dusi veje
U uvali kuce - nebo im je krov.
Jel ta rusevina postojbina gde je?
Korov u kucama - preostalog zov?

Malo dalje,humka na njoj trava dise
Tu ovce necije ko da bolno bleje
A dete pod humkom htelo bi da sise
Trazi rukom sisu,gde je Gospod,gde je?

Svud oko temelja izdjikala trava
Nevidljiva krava jos iz stale rice
Moje selo celo pod humkama spava!
Javorova stabla - na komsije lice.

Sunce na zalasku u krvi se kupa
Kukavica kuka pre padanja noci
Moje groblje svuda,niko ni sa kim skupa
Niko ne dolazi,nit' ko ima doci.

POST MORTEM

Zatreperi lisce,susanj zasumori
U dubini slutnje-duga noc!I tavna
Muka i tegoba!Strah od vatre mori!
Od seobe prve,sa Kosova ravna

Rodjen 1949,u Backom Brestovacu,opstina Odzaci,od oca Ilije i majke Teodore kolonista iz Like(1945).
Osmogodisnju skolu zavrsio u rodnom mestu, a srednju u Novom Sadu i Somboru.
Pisanjem se bavi od sestog razreda osnovne skole kada je dobio punu podrsku Dusana Vasica,svog nastavnika Srpskog  jezika.
   Na somborskim vecerima poezije 1967 god. nagradjen je za pesmu VILMA (koju na zalost vise nema).
  Od 1974 zivi u Kanadi gde nastavlja sa pisanjem poezije tematski okrenute zavicaju.Pesme je objavljivao u "NASIM NOVINAMA" i casopisima Matica Iseljenika bivse Jugoslavije.
Pesme su mu objavljene u vise zajednickih zbirki od kojih navodimo dve "OD SRCA DO ZAVICAJA" u izdanju Bagdale koju je uredio Nikola Korbutovski i "KAKO DA SABEREM KORAKE" zbirka pet pesnika (Danijel Pixiades,Josip Stanic Stanios,Ivan Marjanovic,Charls Simic i Djuro Maljkovic) urednik Radmila Gorup sa Columbia University.
U izdanju Srpske nacionalne akademije u Torintu i Matice iseljenika Srbije u Beogradu upravo mu je stampana zbirka pesama JEK I LELEK.

Poezija je nekom sudbina,nekom usud!A meni jeka u kojoj odjecu obale i zvezde,tkanje i ponavljanje -voda.


NA DAN VASKRSENJA

  (kumu Djorju Maukovicu)

E,moj kume,dobri moj drugaru,
Prvi put se ne prevarih sada.
U suzama i u bola zaru.
Slavim Vasrs s tobom - ko nekada.

Nebo gledam,zvezdama se sara,
Ko da iskru neku sprema svetu?
Il' to mozda Vera nasa stara
Luta snama,po belome svetu?

Il su mozda,zelje majki nasih,
Pa od silne ceznje svetlucaju,
Sa mlecnijeh staza unutrasnjih,
Kao spomen - dragom zavicaju?

Ne znam kume sta je?Svetle sene
Grlo mi se sve jednako steze,
U daljine gledam izmorene.
U njima nas nesto s njima veze.

CRKVINA

(Draganu Sekaricu na njegovu sliku srusene crkve u Gorazdu)

S krsta palog tornja krv i sada kapa
Zadnji stit ocajnih i opijum hordi
Metafora zrtve koju vecnost stapa
S drugom za trenutak,Vek bez glave gordi
Oslepljen za sunce u dan prazan leze
Leteci prostorom s ikonom na zidu
Da ga ispuni Nadom da ga za sebe veze
Za svoje nepomicno telo.U nekom vidu
Pomerenom postojano secanje tezi
Da samo sebe dozove nemustim iskonskim
Jezikom temelja gde beo pepeo lezi
Vernih u zaru beskrajnom i vaseljenskom
Molitva se na mah skamenila u otvoru
Za dveri,Dan ne odjekuje prazan unutrasnji
Mir-prasina posti sa pepelom u prostoru
Koji vetrovi kade.O,slepi ce biti sutrasnji
Putnici namernici.Odnece i to malo svetog
Bica na kapama na djonovima i na ocima
Zvonice pustos zvucima ponovo otetog
Sazvucja koja sa dalekim zvezdama-pociva.

ISKOPAVANJE

   (Josipu Stanicu-Staniosu)

Video nisam nikad:Moskvu,Paris,Berlin...i Rim.
Budimpesta razvratna kobila i labudica bela,
Koju preseca Dunav,al' ne tako plavi.
Pa Bec proslih fasada,uvucenih vratova...kojeg odavno zavejava...sneg i stud.
Budimpesta i Bec u Lici i Baniji,s bajonetima...na puskama.
...A bajonet je lud,
...i mi,i mi!
K und K regimente,krvolocne,crvotocne,
...spremne na sve!
...ili samo na nas,
...na nas!?
Budimpesta i Bec,dva sumorna dana uzese mi
...i besane noci dve,
Puske i bajonete trazeci,ni sam ne znajuci
...gde,
...i kako,
...i s kim!?
U magnovenju,jednom shvatih,spavaju Budimpesta ...i Bec,
...samo su nemirni sni,
...i mi,i mi!
...Berlin,Moskva i Pariz,
...i Rim,
...i Rim!

Disign & Webmaster:© 1998 Mile Ristovic