BEROVO MOJE
JADOVNO
(pok.roditeljima Iliji i Teodori)
Zanijelo
bukovo i jelovo pod Lipovcem
I grabovo
i jasenovo i kamenovo
Suma kukureka
od leleka nudi leka
I jagoda
i kupina,prerasla bujad ojadjena!
Rodila
bezuba Lika jesenja,
Bez svatova,bez
povoja,
Zbunjena
od seoba!
Bleje medvedi,ojkaju
vuci samotnjaci!
Pletu se
livadom temelji,
I trunu
Nezapoceti
povodci i ulari.
Bugari
mojeBerovo,
U groblju
nepovratno!
BALADA O
JAVORU
(bratu Milanu Vojvodicu)
Oj,javore,moj
javore!
U pustinji
zelengaja,
Sa secanjem
carne gore,
Otvori
mi,sto snom istem,
Podaj nadu
koja spaja.
Sve daljine
sa ognjistem.
Oj,javore,moj
javore!
Kod Gromovog
(surog) Klanca,
Dal' kroz
grane,ko snom meni,
Cvilec'
vetri bajke zbore,
Kad se
vece zarumeni,
i odjece
njiska vranca?
Oj,javore,moj
javore!
Ne daj
da ti koren vene,
Jer te
ceznem u bespucu.
Jos u svetu
imas mene,
A ja tebe
- cuvarkucu.
MRTVI UGAO
(sestri Mirjani)
Noc protice
vreme nic'je
Vije tama
crna roda
Sve je
tecnost bezoblic'je
A noc voda
tecivoda
Zivi crna
(jos fijuce)
Svevideca
kroz grad hita
U krpama
huce juce
I u njemu
dusa skita.
Najezeni
obris kuca
Ispod noci
drhte streje
Grku usnu
liznucu ja
Secanjima
(dusa gde je)
SVE VISE
EVO CRPIM SECANJA
(Jeli-Leli Volic)
Sve vise,evo,crpim
secanja:
I vracam
avguste al' bez bora
Ljubavi
groznica sad se samo sanja
Tvoja dva
oka - ko dva Crna Mora
Moj prvi
drhtaj nikako da mine
Ko talas
se lomi o Rt Dobre Nade
Traje,uvija
se...prolaze godine
A sad i
secanja - ko da neko krade
Zato i skrivam
srce...ljubomorno
U vocnjak
na rubu cijem smo stajali
Drzec'
se za ruke dok je mesec orno
Trnuo zvezde
i vetrove gorske
I pitam
se gde si snu moj slatki mali
Tvoj dah
i tvoj dodir -oci crnomorske?
LAMENT NAD
VODOTECOM
(ocu Iliji)
Zeze jarko
sunce,sneg u dusi veje
U uvali
kuce - nebo im je krov.
Jel ta
rusevina postojbina gde je?
Korov u
kucama - preostalog zov?
Malo dalje,humka
na njoj trava dise
Tu ovce
necije ko da bolno bleje
A dete
pod humkom htelo bi da sise
Trazi rukom
sisu,gde je Gospod,gde je?
Svud oko
temelja izdjikala trava
Nevidljiva
krava jos iz stale rice
Moje selo
celo pod humkama spava!
Javorova
stabla - na komsije lice.
Sunce na
zalasku u krvi se kupa
Kukavica
kuka pre padanja noci
Moje groblje
svuda,niko ni sa kim skupa
Niko ne
dolazi,nit' ko ima doci.
POST MORTEM
Zatreperi
lisce,susanj zasumori
U dubini
slutnje-duga noc!I tavna
Muka i
tegoba!Strah od vatre mori!
Od seobe
prve,sa Kosova ravna |
Rodjen
1949,u Backom Brestovacu,opstina Odzaci,od oca Ilije i majke Teodore kolonista
iz Like(1945).
Osmogodisnju skolu zavrsio u
rodnom mestu, a srednju u Novom Sadu i Somboru.
Pisanjem se bavi od sestog razreda
osnovne skole kada je dobio punu podrsku Dusana Vasica,svog nastavnika
Srpskog jezika.
Na somborskim vecerima
poezije 1967 god. nagradjen je za pesmu VILMA (koju na zalost vise nema).
Od 1974 zivi u Kanadi
gde nastavlja sa pisanjem poezije tematski okrenute zavicaju.Pesme je objavljivao
u "NASIM NOVINAMA" i casopisima Matica Iseljenika bivse Jugoslavije.
Pesme su mu objavljene u vise
zajednickih zbirki od kojih navodimo dve "OD SRCA DO ZAVICAJA" u izdanju
Bagdale koju je uredio Nikola Korbutovski i "KAKO DA SABEREM KORAKE" zbirka
pet pesnika (Danijel Pixiades,Josip Stanic Stanios,Ivan Marjanovic,Charls
Simic i Djuro Maljkovic) urednik Radmila Gorup sa Columbia University.
U izdanju Srpske nacionalne akademije
u Torintu i Matice iseljenika Srbije u Beogradu upravo mu je stampana zbirka
pesama JEK I LELEK.
Poezija
je nekom sudbina,nekom usud!A meni jeka u kojoj odjecu obale i zvezde,tkanje
i ponavljanje -voda.
|
NA DAN
VASKRSENJA
(kumu
Djorju Maukovicu)
E,moj kume,dobri
moj drugaru,
Prvi put
se ne prevarih sada.
U suzama
i u bola zaru.
Slavim
Vasrs s tobom - ko nekada.
Nebo gledam,zvezdama
se sara,
Ko da iskru
neku sprema svetu?
Il' to
mozda Vera nasa stara
Luta snama,po
belome svetu?
Il su mozda,zelje
majki nasih,
Pa od silne
ceznje svetlucaju,
Sa mlecnijeh
staza unutrasnjih,
Kao spomen
- dragom zavicaju?
Ne znam
kume sta je?Svetle sene
Grlo mi
se sve jednako steze,
U daljine
gledam izmorene.
U njima
nas nesto s njima veze.
CRKVINA
(Draganu
Sekaricu na njegovu sliku srusene crkve u Gorazdu)
S krsta
palog tornja krv i sada kapa
Zadnji
stit ocajnih i opijum hordi
Metafora
zrtve koju vecnost stapa
S drugom
za trenutak,Vek bez glave gordi
Oslepljen
za sunce u dan prazan leze
Leteci
prostorom s ikonom na zidu
Da ga ispuni
Nadom da ga za sebe veze
Za svoje
nepomicno telo.U nekom vidu
Pomerenom
postojano secanje tezi
Da samo
sebe dozove nemustim iskonskim
Jezikom
temelja gde beo pepeo lezi
Vernih
u zaru beskrajnom i vaseljenskom
Molitva
se na mah skamenila u otvoru
Za dveri,Dan
ne odjekuje prazan unutrasnji
Mir-prasina
posti sa pepelom u prostoru
Koji vetrovi
kade.O,slepi ce biti sutrasnji
Putnici
namernici.Odnece i to malo svetog
Bica na
kapama na djonovima i na ocima
Zvonice
pustos zvucima ponovo otetog
Sazvucja
koja sa dalekim zvezdama-pociva.
ISKOPAVANJE
(Josipu Stanicu-Staniosu)
Video nisam
nikad:Moskvu,Paris,Berlin...i Rim.
Budimpesta
razvratna kobila i labudica bela,
Koju preseca
Dunav,al' ne tako plavi.
Pa Bec
proslih fasada,uvucenih vratova...kojeg odavno zavejava...sneg i stud.
Budimpesta
i Bec u Lici i Baniji,s bajonetima...na puskama.
...A bajonet
je lud,
...i mi,i
mi!
K und K
regimente,krvolocne,crvotocne,
...spremne
na sve!
...ili
samo na nas,
...na nas!?
Budimpesta
i Bec,dva sumorna dana uzese mi
...i besane
noci dve,
Puske i
bajonete trazeci,ni sam ne znajuci
...gde,
...i kako,
...i s
kim!?
U magnovenju,jednom
shvatih,spavaju Budimpesta ...i Bec,
...samo
su nemirni sni,
...i mi,i
mi!
...Berlin,Moskva
i Pariz,
...i Rim,
...i Rim! |
|