Until yesterday 
you were unwinding visions, 
riding the apocalyptic chariots 
of the Milich of Machva* 
You called yourself the cosmic knight.

But now you have passed through the ocean 
and cannot recognize yourself on Yonge Street-
a street which has no mold
for alien footsteps. 
You walk on lines 
whose ends are unknown, 
whose beginnings you cannot perceive...

You believe yourself called 
to gallop over epochs
- concerned that your page in the album 
may be forgotten.

Eureka! You have threatened the Era:
to hide among the baggage 
of a rejected past, to become a digit 
in the anonymity of Yonge Street.

Die without birth!
Live without issue!
Counterfeit your documents, 
Stand upon a throne, 
Be a statue of tin.

*THE FAMOUS SERBIAN PAINTER: Milic Stankovic

Do juce si rasplitao vizije
u apokalipticnim kocijama Milica od Macve 
prozivajuci se kosmickim vitezom.

Preleteo si iznenada okean
i ne mozes se prebrojati na Yonge ulici, 
cija duzina ne staje u korake. 
Hodas po linijama
kojima pocetak ne osecas.

I vec se smatras pozvanim 
da galopiras po epohama,
zabrinut da se ne zaboravi
tvoja stranica u albumu.

Eureka! Ovom dobu zapretio si:
U prtljagu odbacene proslosti 
sakriti se, 
sa anonimnoscu Yonge ulice 
druziti se.

Umri bez rodenja! 
Zivi bez porekla! 
Falsifikuj dokumenta 
na tronu statue od pleha.

From all places 
we have come, 
by different means 
unleashed uncertain feet 
onto this unprepared land.

The zeppelins of the imagination 
have been found & readied.
A grotesque. 
The sky of the immigrant 
fuses into a oneness
and is suddenly broken.

In different ways 
we are all aliens. 
In a new homeland are all
omniscient founders of a future:
with or without plans, 
with or without roots. 
We know not the limits of excess.
We deny not knowing limits, excess.

For centuries we 've paid the bills
For explorers 'old adventures,
For their lying compasses.
Now we step from the past
onto trails uncharted,
stil waiting to be travelled.

 Sa raznih smo strana
 dosli na razlicite nacine,
 nevino tlo opteretili
 koracima nesigurnim.

Cepelini zamisljanog, 
zatecenog
i postignutog u groteski. 
Emigrantsko nebo 
sjedinjuje se
i rasprskava.

Na razlicite smo nacine 
stranci u novoj domovini, 
sveznajuci
utemeljivaci njene buducnosti:
sa konceptom - bez koncepta 
sa korenom - bez korena.
Ne znamo koliko je previse 
ill previse necemo... .

Stolecima placacemo skupo
Avanturu istrazivaca
Sa netacnim kompasima.
Postavimo bivse korake
Na neutabane staze
 

     Stevanu Raickovicu

Izmorena lomacama i suzama
sklonih se u tvoju tisinu.
Osluhnuh ucenje prirode
da ima dobra u svemu.

Otece modra reka iz mojih zenica,
utece ropac iz moga grla,
prasak granata zamenise
reci prastanja:
da blazene daleke kuce
ne tonu nikada vise
u mrak, u rane, u prah.

Nastani se u moje misli
sudbonosno pitanje:
gde lezi poreklo nase zabune?

LEGENDA O GOLUBOVIMA

Harfa pucine u pogled dosegli pejzaz
s isusenom rukom
sobe njujorskog hotela.
Jedini dodir: mrvice hleba na dlanu
i poljupci kljuna golubova.

Nad vodenim grebanima
lebdi znamenje razigrane svetlosti
cija je prva varnica kresnula
u lickim brdima
i zapalila stihiju Nijagarinih vodopada.

BRAZDA

I kad od dugog isposnistva
brazda zjapi isusena,
zaoraces dublje,
pa jos dublje,
sve do vlazne ilovace. 

I kad ti se ucini
da si onemeo pred zmijom obmane
i posiveo, pognut pod lancima ucene,
oznojena zemlja
sapuce ti tajnu.

Uspravices pleca,
pogled ce ti zaploviti nebom,
snaga ce zazvoniti iz tvog grla.
Zazorices
u suncanom zagrljaju
Majke Srbije.
 

(mesijanski rece pesnik i "dogodi se narod")
Polje, bozurima ovencano.
Sve pesnice tvoje zemlje,
sena pokosena,
stogovi razduvani;
svi jecaji tvoje utrobe
i brazde tvojih reka -
crvene i modroljubicaste
od krvi junacke i krvi dusmanske;
sva znamenja tvoga neba:
zvezda Danica i crni oblaci
zle vile i vile Ravijojle
orlovi i orlusine
golubovi pismonose;
sve tvoje zakletve i tajne vecere,
bitke izgubljene
i dobijene;
materinske suze okamenjene
devojacke kose posecene
svi tvoji spomenici i manastiri -
i svi cuvari oda i legendi
Nebeske Srbije
stali su u poeziju.

A u ponoc -
pojavi se carobna knjiga.

Knjiga koja je probila zvucni zid jezika,
sazela se u jednu jedinu rec:
KOSOVO
i vaseljenom se prolomila u jek.