I PROSIPAH PUTEM HRIZANTEME...

                   Majci Olgi Ivkovic

Ubrana si medju cvecem cvasti
Mislili smo svet ce se raspasti
Gorkih suza ne usahnu potok
Sudba kleta moj je Goli otok
Razmicah dane ko planine
Da ugledam tvoje lepo lice
Zaustavljah bure i oluje
Da ne prospu kapi na latice
Uzalud se munjom osmeh javi
Molitva to je svemogucem bogu
Uzaludan krik je moj na javi
Tmina svuda ko u crnom rogu
Odvedosmo te sa hiljadu rana
Tamo gde si ziva zakopana
I prosipah putem hrizanteme
Koje grabi nevidljiva sila
Ruka nekog golokostog skota
Ruka - zlotvora zivota
Ogrlicu smrti vec nosim na vratu
Ogrlicu svu od kapi zuci
Muka koja na tebe udari
Polako i mene osvaja i muci
Iz kog pakla zavera je ova
Pozutele, modre su ti zene
Na tom putu hrizantema svelih
Nemocne, nema vec ni mene


STENA 

Kada mi u bolu
Zatreperi zena
Znam da sam samo
Usamljena stena
Ona kojoj more
Umiva obraze
Suze da joj ne vide
Oni koji prolaze
Nema koga doziva
Vetrom koga zove
Mozda samo budna
Sanja plave snove
Ponekad uz krik 
Krilo galeba
Na rame joj slece
Belo parce neba
Nad srebrom cela
Mesecevo lice
U koje smerna
Gleda netremice
Stena na obali
Dok se budi zora
Sama vida rane
Stena kraj mora


POREKLO

Moje lepe tetke
Mesile su najbolje strudle 
U celoj Panoniji.
Moje ogrubele strine 
I druga daleka rodbina 
Iz gorstackih krajeva,
Nosile su rakiju za pojasom
Na skrtoj njivi.
Fudbaleri,
Tramvajdzije,
Bili su mi ujaci.
Moji stricevi,
Ispicuture
i ratnici.
I kraj takve familije
Ucila sam da treba znati
Kociti kola,
Da sve ne ode 
Dodjavola.
Kraj takve prirode

NOCNI JAHAC

           Brani Petrovicu

Sastavljam te
Ko grncar
Moj Veliki Brate
I s velikom ljubavlju
Pomazu mi zvezde
Vodonose, zidari
Pcele rojevne i ratari
Devojka jedna
Vidovitog smeha 
Od dalekih mora
Od pustinjskog praha
I kad zazvonis
Kad pomislim da si ceo
(Jos samo ljubicicu
da ti zadenem za uvo)
Iznova se razbijes
U bezbroj komada
O tlo neizbezno
Prastaro i suvo
Ali iz krte
Grncarske srce
Iskoci covek
Rumene puti
Nocni jahac
Mrsti se i ljuti
Onda ga vidim
Dok srcem ljubi
Na najvecoj studi
Medj sumama smrce
Potom u san
Pravednog spavaca
Potone lenj
I hrce


 


PORODICA

Na podu
Razbijena tegla meda
Stojimo kao plamicci na vetru
Pogledi nam se beznade`no prelamaju
U srci kao u ogledalima
Lica i nalicja prohujalih vremena
Zivi i preziveli pod ruku
Jedno drugom usrdno
Nudimo ostatke
Bledunjava svetlost
U severnim prozorima
Sa blizinom livnice
Nas neizbezan kraj
I pocetak razumevanja
Ti i ja 
I postavljen sto
Za troje
Odnekud doleteo milokril
Leptir, prvo na tvoje, 
Pa onda na moje rame
Zaplakasmo

MOLITVA MARINI

Marini Cvetajevoj

Spoznah te u noci nemoj
Svecana si, u belom sva
Svetlost lije s tvoga cela
Zvezdama si vodilja 
Gorda si na tom tronu
U kociji stiha svog
Sa uzdama srebrnastim 
Krotis ata mahnitog 
Skripi pero. Snagu roni
Misli tvoje jasni trag
Ono sto si ti prorekla
Nebeskog je puta sag
            *
S mene cini ove skini
Vec spremna sam ja na beg
Ozvezdanom tom putanjom
Izvedi me na svoj breg
Ti me kazni, il' povedi
Znam da tvoj je preki sud
Il me RECJU, bogom stiha
Baci tu na zemni sprud
             *
Blagoslov jos cekam tvoj
U tisini mudrost zri
Molitva je moja - PESMA
U grudima ranjenim
             *
Noc se gasi kao dusa
Dan se budi iza sna
Zvezdama se tek opalim
Voda zemna rasipa...

 




Sorry, your browser doesn't suppor Java.
  
    Snezana Ivkovic, rodjena u Vrscu, a od 1993 zivi i radi u Torontu.Prva zbirka pesama, "Licna karta" u izdanju beogradske kuce "RAD", objavljena je 1994. god. u izboru Jovice Acina. Na Saboru pisaca u rasejanju, u Beogradu jula1998.,nagradjena je prvom nagradom za neobjavljenu pesmu posvecenu Josifu Brodskom.Sa dve pesme je predstavljena u zborniku poezije i proze "Ides li,rode" sa knjizevnog konkursa Fondacije Petar Kocic u Dormundu,
izdate ove godine.Udruzenje pisaca 7 iz Frankfurta na Majni (Sekcija Udruzenja knjizevnika Srbije) dodelio joj je drugu nagradu za pesmu na Majskom knjizevnom konkursu '98.Upravo je u Beogradu izdata Antologija pesama pesnika koji zive na Americkom kontinentu,po izboru prof.Dr.Vase Mihajlovica i sa predgovorom Matije Beckovica.Izdavaci su Matica iseljenika Srbije i Srpska Akademija u Torontu. 
U ovoj antologiji,Snezanina poezija je zastupljena sa sedam pesama.

JOSIFU BRODSKOM
 
Toronto, Feb.-Mart 1996
Sedeti kraj vode.
Svetlucati.
Zaci za senku dok oblak prolazi.                
Slusati tisinu koja u talasima
zapljuskuje sopstvenu obalu.

Krenuti.
I dok vreme nestaje,
Zeleno i sivo; 
vijugavi put,
Poneti u naprstku.
*
Kao nikada pre,
Mogla bih poci u pohode 
Tvojim naocarima na pisacem stolu;
Lampi koja uporno gori;
Praznoj casi 
Iz koje se ispija pricest -
Poklonstvo Neminovnosti.
*
Za vihora koji zovemo zivot
U sebi si sagradio hram.
Vetar severa pomera lisce juga
Kontinenta kome smo stremili
Bezeci pred istinama
Kojih se kasnije ne secamo.
Osvrnemo li se zatim,
Ugledacemo zastrasujuci neraspoznatljive 
Tragove koje su razvejale bure.
Stojimo pred ogledalom
sa koga vreme brise srebrni trag.
*
Senke senki za tvojim celom.
Gazim sneg, gazim lisce
sto na reci podsecaju.
Neprevedeno - neprevodivo.
Otiskuje se bestezinska ladja.
Odnosi me kroz belinu
Dok iza zatvorenih kapaka 
Premoscujem spoznaju:
Tvoga lica; Tvojih ociju iza naocara
Zivih kao pre poslednje himne.
I iako me neke snazne ruke obuhvataju,
Zakoracujem 
U talase ove tisine,
Koja me cini 
Nerazorivom.

Arizona Dream

Po Emiru Kusturic
Pustices je da odleluja 
Iz beskonacnosti tvoga oka
U svetlucavu, konacnu neizvesnost...

Kada je vise ne bude,
u kristalu svog mentalnog sinemaskopa,
vedeces je opet:
NEMA, bezruka,
pokusava da iskoci iz skrame sopstvene krljusti;
Ugledavsi kako se sa treskom 
zatvaraju tamnicka vrata
tvog zatocenistva u samom sebi.

Letece!
Bezglava, ili sa glavom u oblacima,
Svejedno.
Ustvari:
Uz buku avionskih motora,
prelazice hiljade milja
dok ne pronadje cvrsto tlo
I ponovo ne postane - COVEK.

Vratiti se u tu zemlju
u kojoj odrasli uce decu 
stvarima u koje ne veruju,
bice joj, verovatno, nemoguce.
Njoj, zlatnoj ribici,
kojoj si jednom pomogao da otkrije 
da ume da leti...

Ako strasno pozelis da je vidis -
Nauci je da govori
U tvom SNU;
Onim istim jezikom,
na kom je naucila da te voli....

(Ova pesma je objavljena u zbirci "Licna karta" 1994, u izdanju RAD-a

PRED OKNIMA BEOGRADA

          Avgust 1997 Kad zudnje nisu uzajamne,
Poljupci se pretvaraju u ujede
I u ocima grada 
uzalud trazis svoje iscezlo lice.

Beogradski izlozi
vriste nanjusivsi Glad
iza cvrsto stisnutih usana 
nekih novih zagrljenih parova, 
Sraslih u svojim nemirima,
Prolistalih iz tla koje im izmice
I iz zla vremena.

Dosljaku s pamcenjem u krvi,
prostirkom od zezenog zlata
grad otvara dveri do svojih tajnih odaja:
Knjigama koje neme govore
Muzikom koja zavestava svoje odjeke
Muzama, umesto ljudima
da joj upamte Prostor i Vreme.

Bestidne goropadi
orgijaju u sparusenim glavama suncokreta.
Vetrovi im povijaju stabljike u pijanoj igri.
Vrhovi planina bezglasno umiru 
u sonati sopstvene spoznaje.
Po busenju kraj drumova,
Neznani putnik prepoznaje njihova imena. 
Traziti svoj lik u potamnelom staklu izloga,
isto je sto I skalpelom praviti rez
po opni mozdane mrene srasle s culom vida
Jednom, kad ni 'dovidjenja' nismo mogli reci.

Vozaci poludelog vremena ne gaze ptice,
vec devojke krilate, uzletele nad plocnicima
rasute kose poput svile 
kojom u vecnosti vezu pokrove
za svoje usnule dragane.

Gori nebo iznad Usca 
U vizijama slikara 
Galopiraju novi vekovi nad rekom
Neki drugi svetovi kojih nema
U oknima bez svetlosti
Grada koji nestaje

MOLITVA

Magelan u strepnji
da polutar nece preci.
Ja u kosmarnom snu
da su me napustile reci.

Monahinja u strahu od boga
na kolenima moli.
Ja u molitvi pred stihom
kada me pesma boli.

Kao spas davljenika
sa potonule ladje,
Svetlost je u tami 
kada se REC nadje.

 


To contact the Poets Society, please clock on the e-mail image:
Ako imate pitanja za Poetsko drustvo PERUNIKA, kliknite na e-mail sliku:

IRIS Poets Society

Pisite Poetskom drustvu PERUNIKA!

Disign & Webmaster:© 1998 Mile Ristovic

RAD Publishing Company