YuQwest Pisanije
BIO JEDNOM JEDAN CAR
CETVRTI CIN
PRVA SLIKA Pozornica bez ikakvih scenografskih oznaka.
Ulaze princ Safir i stariji oskudno obu~eni
~ovek. Stariji ~ovek nosi gomilu pru}a idu}i
za Safirom. Obojica sedaju nasred pozornice,
jedan prema drugome.
Bolje bi bilo da izu~avate zanat obrade
bronze, progovori stariji ~ovek, potrebnije je
kraljevstvu. Bronza je nov materijal,
kravljevstvo nema mnogo majstora za
njegovu obradu. Safir dohvati jedan prut sa
gomile i njime udari starijeg ~oveka po
ramenu. Robe, povika ljuto i osorno, nije tvoje
da savetuje{! Ako si tu da me nau~i{ kako
se pletu korpe, to je zato {to tako treba.
Kamen, bronza, gvo`|e ili pru}e, mene se
li~no ni{ta ne ti~e. Ja sam princ Safir. A
tebe, kako tebe zovu? Trude}i se da posle
sna`nog udarca ne poka`e bol, stariji ~ovek se
ne{to malo pomeri sa mesta na kome je sedeo.
Gospodar me zove Erbesom, re~e najzad,
prijatelji i `ene imenom mog oca Vara.
Uzimaju}i drugi prut sa gomile, Safir poku{a da
ga savije oko onog prvog. Zva}u te Var, bio je
nervozan princ, jednostavnije je. Stariji
~ovek, rob imenom Var, nasmeja se u znak
odobravanja. Da gospodaru, prima~e se
Safiru, u~ini}u sve da ovaj zanat {to pre
nau~ite. I bez ikakve posebne najave, istr`e
oba pruta iz prin~evih ruku. Safir htede da
ponovo udari Vara, a onda se predomisli i vrati
na gomilu slede}i prut koga je uzeo. Ovako se
zapli}e po~etak, Var pogleda princa pravo u
o~i, gledajte dobro! I po{to princ kimnu
glavom ozna~uju}i da je spreman da slu{a,
Var se skoncentrisa na posao zaplitanja
po~etka i obja{njavanja rada prstiju kod ovog
posla. Vrlo je va`no kako prsti dodiruju
pru}e koje savijate, nagla{avao je Var. Moji
su prsti kraljevski, bilo je te{ko Safiru, ja
nisam rob koji se pru}em bavi!
DRUGA SLIKA Sple}u}i dalje deo po deo korpe, sple}u}i svoj
novi zanat, princ je bio prinu|en da slu{a roba
i novog u~itelja Vara. A Var je imao {ta da
ispri~a, znao je i kako i zbog ~ega. Kako se
mukom korpa uve}avala, Safir je postajao
zadovoljniji i sve spremniji da razume razliku
izme|u suvog i vla`nog pruta, izme|u bronze i
gvo`|a, kamena i bronze, postanka sveta i
njegovog kraja.
Prvo {to je smeo da ispri~a princu peska i
bogatih oaza bila je pri~a o postanku vrbe i
njenih biljnih ro|aka. Ti si u~eniji od svih
robova koje posedujem, dr`ao je do svog
polo`aja Safir. Moje sede vlasi su svedok moje
u~enosti, trudio se da bude blag i pokoran
Var. Sede vlasi, sede vlasi, nije se dao princ,
poznajem mnoge sa istom glavom, ali bez
znanja. Var se zadovoljno nasme{i prin~evoj
`elji da i robu govori kao ~oveku, onom nad
kojim vlada. Doveli su me iz daleke zemlje,
vojnici tvog oca, uzdahnu Var, moje znanje je
posledica moje ogromne patnje, ~e`nje za
zavi~ajem.
TRE]A SLIKA I pre nego {to je princ stigao da bilo {ta
odgovori, pojavi{e se bubnjar i dve mlade
robinje, plesa~ice. Gospodaru, prekide
prin~ev rad bubnjar, kralj, otac va{, poslao
me da vam trenutke rada uveseljavam. Ne
nalaze}i pravog odgovora na ovaj o~ev
postupak, Safir upita Vara {ta da ~ini. Videv{i
lepotu robinjica, osetiv{i miris njihove
plesa~ke strasti, Var nije mogao da odbije
prisustvo zabavlja~a. Muzika, nastojao je da
lukavo{}u pridobije prica, muzika je najzad
dobro za nas. Kada na Ostrvu plave zmije
budete pokazivali {ta znate, oslobodi}e vas
se}anje na lagodne trenutke u~enja uz
muziku. I pre nego {to nastavi dalje zaplitanje
svoje prve korpe sa izuzetnom pa`njom i
re{eno{}u da uspe, Safir dade znak muzi~koj
grupi da zapo~ne program.
^ETVRTA SLIKA Ostavljaju}i na trenutak princa savladavanju
novih zanatskih problema, Var se prepusti
u`ivanju u muzici i lepoti robinjica. Lepota
`ene zna da bude vrlo opasna, uzdahnu, sama
~injenica da ste po~eli da u~ite zanat koji
vas nikada nije zanimao o mojoj tvrdnji
svedo~i. Osloba|aju}i se vi{ka pru}a, Safir
samo {to ne udari Vara. Aleksandra nije lepa
`ena, zasecao je o{trim kamenom ono pru}e
koje je njegovu korpu moglo da u~ini ru`nom,
Aleksandra je boginja Ostrva plave zmije.
Pretvaraju}i se da se sa prin~evskom tvrdnjom
sla`e, Var je jo{ neko vreme u`ivao u radosti
plesa robinjica. Usputno je samo pratio kako to
Safir dr`i alat od kamena, kako njime re`e ono
pru}e koje izobra`ava korpu. O lepoti se ne
razmi{lja, princ se trudio da njegova uvek
bude poslednja, u lepoti se u`iva, za nju se
umire.
PETA SLIKA Sakrivaju}i svoju nervozu, Var ustade sa mesta
rada i pri|e bubnjaru. Na Safirovo iznena|enje,
ne{to {apnu vo|i plesa~ke grupe, zatim poljubi
obe robinjice. U lepoti se u`iva, ironi~no
ponovi prin~eve re~i Var, za nju se umire.
Bubnjar zapo~e novu melodiju, ritam koji
princ nikada nije ~uo. Robinjice su mirovale,
princ ih posmatrao mirno, skoro sa
nipoda{tavanjem. Staju}i izme|u bubnjara i
robinjica, Var zapo~e da glasom varira ritam.
Trajalo je ovo ne{to du`e, bio je siguran princ.
I taman kada je hteo da ga zaustavi, izda
naredbu da se Varovo prenemaganje prekine,
ovaj zapo~e da ni`e re~i pesme o lepoti,
pri~a istoriju o dalekoj zemlji velikih lepota,
najlep{oj oazi na beskona~nom polju
pustinjskog peska. Sakupljaju}i pru}e za
produ`etak pletenja korpe, princ Safir se trudio
da najpa`ljivije mogu}e saslu{a poruku pesme.
^inilo mu se da od silnih ponavljanja,
preplitanja i oplitanja ritmova i stihova, ~inilo
se Safiru da }e Var pevati ve~no, neprestano,
i posle smrti sveta. Robinjice su pratile Varov
poj igraju}i oko njega slobodno, radosno se
sme{e}i princu.
[ESTA SLIKA Zatamnjenje, zatim lagano bu|enje reflektora za
reflektorom. Lepota ~ini ~oveka
nestrpljivim, Var se sa ose}anjem iscrpljenosti
pribli`avao Safiru, zanat je tu da vas nau~i
strpljivosti. Raspu{taju}i peva~ku grupu,
princ se na~ini stra{nijim nego obi~no.
Aleksandrin otac je `eleo da nau~im ovaj
zanat, vikao je prema Varu, Aleksandrin otac
je bednik ve}i od tebe, bednik nad
bednicima! Iscrpljen, ali i oslobo|en muzikom,
Var se upusti u obja{njavanje smisla jednog
zanata. Kada princ izu~i zanat, onaj za koga
sve rade drugi, zna~i da je sa zanatom izu~io
i ne{to mnogo va`nije: da bude strpljiv. Vladaru
je potrebno strpljenje, nestrpljivost jednog kralja
uzro~i patnju naroda. Ako ose}anje lepote
izaziva nestrpljenje, dakle Aleksandrino
prisustvo, zanat koga princ ovde u~i }e mu
omogu}iti bolju vladavinu ne samo nad
narodom, {to je prvo za jednog kralja, nego i
nad sobom, prema tome i nad Aleksandrom.
Aleksandrin otac uop{te nije bednik, trudio se
da izdr`i jo{ malo Var, Aleksandrin otac je
mudar ~ovek. Rekav{i jo{ koju re~ bez
vrednosti i bez ikakvog zna~enja, valjda na
svom maternjem jeziku, Var le`e pored gomile
pru}a. Kako le`e, skoro odmah zaspa.
SEDMA SLIKA Princ Safir poku{a da probudi Vara, no ne
uspede. Ukr{taju}i sa izuzetnom pa`njom pru}e
koje je ve} bio spremio za nastavak rada,
zapo~e monolog pun gneva i izvesne
mladala~ke naivnosti. Kako nije stigao da sve
ka`e Varu, odovori mu na `eljeni na~in,
trenutke u~iteljevog dubokog sna iskoristi da
mu ka`e ono {to misli. Naravno, sanjaju}i
glasno o Aleksandri, usudio se da njenu
bo`ansku lepotu stavi u par stihova.
Nezadovoljan zvu~anjem izre~enog, ponovo
se okrenuo protiv ludosti njenog oca. Da nisi
otac moje bo`anske Aleksandre, pretio je bez
prave pretnje, spustio bih te u zemljokope da
ti doka`em da obrada gvo`|a jo{ nije
mogu}a. Bronza je na{a nova mo}, ne
gvo`|e!
OSMA SLIKA Reflektori po pozornici pretvaraju dan u no},
no} u dan, odslikavaju}i vreme koje prolazi dok
princ Safir izu~ava zanat. Katkada govori
privi|enju od Aleksandre, njenoj slici pred
sobom. A ona, mo}na u svojoj lepoti, lebde}om
snagom iluzornog, doziva ga neprekidno u
skrovi{te, u detinju pe}inju, u primarni ljudsko
povoji{te. Muzika slika proticanje nemerljivih
sekundi, katkada kroz ritam ~uje hrkanje
starog Vara, roba ili umornog u~itelja. Kako
se pletenje korpe privodi kraju, tako je
Aleksandra sve stvarnija, njen glas sve
~arobniji i skoro opipljivom erotskom
energijom nabijen. Safire, Safire, ~uju se
njeni {apati, Safire, Safire!
DEVETA SLIKA Gotovo je, draga, gotovo, uzvikuje Safir
privode}i kraju svoj veliki posao, zavr{io sam,
izu~io zanat! Na ove vrlo glasno izgovorene
re~i, Var se budi. Razdanjuje se, sna`na
svetlost reflektora prikazuje `arko sunce nad
zelenom oazom. Bravo prin~e, bravo, raduje
se Var, nau~io si se strpljenju. Tvoje ruke
sada ose}aju promenu dana i no}i, tvoji prsti
znaju da oblikuju putanju Sunca i Meseca. Iz
mno{tva bezna~ajnog pru}a, uspeo si da
stvori{ upotrebljivu stvar. Rad je o~vrsnuo
tvoje telo, u pozitivno preobrazio tvoju mo}.
Oslobodi me, kao {to sam ja oslobodio tebe.
Shvativ{i da sedokosi rob `eli da svoje
u~iteljstvo naplati dobijanjem slobode, Safir
ustade sa svog mesta i nervozno obi|e krug oko
Vara. Sanjao sam, nastavljao je da mirno
govori Var, sanjao kako se ljudi u svetlim
belim odorama {etaju po Mesecu. Posle mi se
jedan od njih hvalio kako je Zakon za sve
pobedio, svi su slobodni i jednaki pred tim
Zakonom. Rekoh sebi: oslobodi}e me moj
dobri gospodar zato {to sam ga oslobodio
nestrpljenja, sirove vladavine vatre tela.
Rekoh sebi: svaka `ivotinja slobodno umire u
svojoj jazbini, ~ovek kao ja bi tako|e trebao
slobodno da umre. Dr`e}i korpu u levoj ruci,
sa kamenom u desnoj Safir usmrti Vara.
DESETA SLIKA Ako tebe oslobodim, najpametniji robe,
povika sa tugom u glasu, morao bih da sve
robove oslobodim. Smrt je Zakon za sve,
pred njom smo svi jednaki. Smrt je najve}a
ljudska sloboda. I sedaju}i pored Varovog tela,
dodirnu njegovo lice rukom kojom ga je ubio,
zatvori mu o~i. Kada ~ovek bude {etao po
Mesecu, {aputao je, mo`da ne}e da bude
ubijanja. Sanjaj, Vare, sanjaj i dalje to
vreme! Smrt je najdu`i, najlep{i san.
Ustaju}i, Safir baci korpu uvis, prema nebu,
prema plafonu jedne od prin~evskih prostorija.
Korpa pade negde iza njegovih le|a.
Pripremite mi la|e, povika krenuv{i prema
izlazu, pripremite mi la|e za daleki put!
Pripremite mi la|e! Brzo mi pripremite la|e!
Aleksandra, dolazim. La|e, pripremite la|e!
Installed on August 17th 1996.