Kada ovde u shkoli obradjuju Shekspira, deca dobiju originalan tekst i prevod
na moderan engleski. Pretpostavljam da je Sale mislio na vanserijsku
slojevitost Shekspirove misli, Dejan mozda na helensku filozofsku misao, neka
me isprave - obe imaju svoje mesto i vrednost. Upotreba jezika mozda zavisi i
od umeca formulacije misli. Nasha misao zavisi od iskustva. Iskustvo je
kompleksno. Ponekad se pravimo pametniji od iskustva i upadamo zivotu u
rechenice (i jedni drugima). Pomeshamo jezike sa iskustvom i slichno. OK,
dosta sam tu tupila.
Od pre par godina Oxford English Dictionary ima preko 1,000.000 rechi, dok u
proseku ostali jezici imaju tek neshto preko 100,000 ("Science" magazine),
neki imaju 60 (iz Andrejevog filma), neki 500,000 itd. Naravno, jezik je
zivahna alatka & English is the most agressive so it vaccums from all over.
Najvishe usisava tzv. action words shto u sushtini reflektuje progresivnu
prirodu drushtva. Pasiv se neminovno gubi kako u pisanom tako i u
svakodnevnom govoru. Bogatstvo glagola i glagolskih oblika olakshava
komunikaciju (piscima i zivot).
Ustvari htela sam da predlozim temu: komunikacija i kako se na to gleda u
pojedinim zemljama. Ovde sam pre par godina bila uzela communication class
kao jedan od mojih electives i kao svaka zatucana Balkanka bila ubedjena da
mene niko ne treba da uchi kako da pricham sa ljudima, e da je samo pricha...
Pa, da bila sam zatucana, a i josh sam, zilav smo mi narod pa je teshko, ali
chupam se. Kako bi udzbenici rekli, communication skills are essential if you
wanna find your place in corporate America. Posle sam uzela josh jedan.
Vita jela,
"I celebrate myself!
And what I assume you shell assume:
For every atom belonging to me, as good belongs to you."
(Excerpts from "Song of Myself" - Walt Whitman)