YUQwest: Radio Mileva #346

From: Mensur (mensur@umich.edu)
Date: Tue Feb 08 2000 - 17:22:05 PST


                                            o
     o ooooooooooooooooooooooooooooooooooo Posting:
      o o oooo o o oooo oooo o Lista@YUQwest.org
       o o o o o o o o o o
        o o o o o o o o oooo oooo o
        o o o o o oo oo o o o Admin:
        o oooo oooo o o oooo oooo ooo Majordomo@YUQwest.org
                      o
                      ooo

                  *********************************************
                    R A D I O M I L E V A
                           *** Broj 346***
                               godina VIII
                    Beograd, utorak 8. februar 2000.
                  *********************************************
                  konstant@eunet.yu
                  http://www.yurope.com/news/mileva/
                  *****************************************
  
Evo sta sam dans iskopao sta pise u sutrasnjem broju lista "Danas":

Istrazivanje kvaliteta zivota u metropolama sveta
Beograd kao africki grad

Prag - Beograd je jedina evropska prestonica koja, po uslovima i kvalitetu
zivota ,spada medju africke gradove . To je jedan od najzanimljivijih
rezultata istrazivanja o kvalitetu zivota koje je u velikom broju gradova
sveta sprovela americka konsultantska firma Viliam Merser. Rezultate
studije objavljuje ugledni ceski dnevnik Lidove novini.
Ispitivan je kvalitet zivota u 218 gradova sveta, a reper za poredjenje je
bio Njujork koji ima indeks 100. Uzeto je u obzir 400 pokazatelja , medju
kojima su najvazniji nivo zdravstvene zastite, bezbednost, javni saobracaj,
mogucnosti za koriscenje slobodnog vremena... Na prvo mesto plasirao se
Vankuver sa indeksom 106,2, sledi Cirih (106), Bec (106), Bern (105,8).
Njujork je na 50.mestu).
Na listi najgorih po kvalitetu zivota gradova ubedljivo vodi Brazavil sa
indeksom - 23. Slede Kartum -33 i (Irak) - 33,1. Bagdad je, inace, jedini
grad izvan Afrike, koji se, pored evropskog Beograda, "umesao" na ovu listu
najgorih medju kojima su gotovo iskljucivo africke metropole. Beograd na
toj listi zauzima 12.mesto sa indeksom 38,9.
Gradovi s najvisim kvalitetom zivota: 1.Vankuver (106,2) ; 2.Cirih (106) ;
3.Bec (106) ; 4.Bern (105,8) 5.Sidnej (105,7) ; 6.Zeneva(105,5)
;7.Ouklend(105,4) ;8. Kopenhagen (105) ; 9.Helsinki (104,6) ;
10.Amsterdam(104,4) ; 11.Frankfurt (104,1) 12.Minhen (104,1) 13.Melburn
(104) 14.Honololu (103,8)15.Diseldorf (103,7)16.S.Francisko(103,6) 17.Oslo
(103,5) 18.Pert (103,5), 19.Brisel (103,5) 20. Toronto (103,4). Gradovi s
najnizim kvalitetom zivota: pored pomenutih Brazavila, Kartuma i Bagdada na
ovoj listi se ispred Beograda nalaze: Luanda (Angola) 36,4; Ugadugu
(Burkina Faso) 36,7; Kinsasa (Zair) 36,8; Bamako (Mali) 37; Niamej (Niger)-
37,8; Adis Abeba (Etiopija) 38,6. (Sense)

    Dobro, nije sve tako strahotno. Kada se covek adaptira i duze ne putuje
van zemlje, a obaska batali zbog skupoce da kupuje i cita ovakve tekstove
po novinama koje su obaska ozloglasene jer placaju svakog meseca
polumilionske kazne jer krse zakon o informisanju - tada jednom prosecnom
stanovniku ovog grada (koji drema uz TV dnevnik) kompletna goreopisana
prica verovatno zvuci kao ordinarna laz.
  
   Na primer, kako moj komsija moze da poveruje u tako nesto kada ga
zateknem u nedelju kod Duleta mesara kako pije rakiju (u radnji doticnog),
dobije robu, a posle trece rakije izjavi da nije bas pri parama. Isti Dule
mu tada kaze da nema problema - moze i sutra da se plati. Pitam se zasto ta
konsultantska firma Vilijam Marser nije kao reper u istrazivanjima uzela,
na primer, mog Duleta mesara. Tu Njujork ne bi sigurno imao nikakvu sansu
na prikazanoj skali. Kako bi tu prosao Ugadugu (Burkina Faso) - to vec ne
znam.
Salu na stranu, danas sam krenuo na posao uredno gradskim prevozom. Na
stanici raje k'o da je miting u pitanju. Utom je naisao jedan autobus u
koji su samo najhrabriji pokusali da se uvuku. Naravno, bila ih je masa
hrabrih. Potom je naisao tramvaj, ali i tu je bila ista situacija. Vec sam
mislio da odustanem od svega, da odem kuci i da javim da sam jako bolestan,
kad odjednom iskrsava poluprazan zglobni autobus koji staje na mojoj
stanici. Nisam mogao da verujem. Kada sam usao unutra sve je delovalo
nestvarno. Autobus cist i mirisljav, puno praznih sedista, neonska svetla
upaljena u sred bela dana, sve tapacirano da se covek slucajno ne povredi,
pa i face koje su bile unutra nekako su svetski delovale. Skoro da se ne
bih iznenadio da me je mlada konduktera, k'o u avionu ponudila uz osmeh
bombonama. Kartu sam platio 3 dinara. Cena ista kao i u onim gde je
krkljanac! Kada sam se osvrnuo po unutrasnjosti vidim da su svi natpisi na
franscuskom jeziku. Onda sam pomislio, sta ako sednem, a kondukterka mi
tada naplati 50 franaka za sedenje. Odlucio sam se ipak da sednem i nista
se nije dogolilo. Stipao sam se da vidim da li mozda sanjam, pa ni to nije
pomoglo. Nakon svega, resio sam se da se pozabavim problematikom zasto raja
radije jurisa na prepun autobus, a nerado na poluprazan. Ko zna, mozda sam
sve i sanjao. Naravno, tu niceg zanimljivog nije bilo. Mislim na taj moj
autobus. Mnogo je zanimljivije bilo u autobusu gde je bio krkljanac, a sa
kojim je moja koleginica pristigla na posao. Elem, prica mi ona kako je
jedna gospodja usla, kupila kartu, a kada joj je kondukter cepnuo kupljenu
kartu - tada je nastao opsti kosmar. Zasto ste vi meni pocepali moju kartu,
 pitala je poprilicno uzbudjeno gospodja. Kondukter je pokusao da joj
objasni da je to rutinska procedura ponistavanja karte. Gospodja je bila
uporna i insistirala da dobije novu nepocepanu kartu. Tu su se naravno
umesali i drugi putnici, pa je sve pretilo da ce se odigradi scena slicna
onojoj iz filma "Let iznad kukavicjeg gnezda".
Koleginica je ranije napustila celu scenu, pa jedino preostaje da mozda u
sutrasnjim novinama procitamo ishod svega.
  
Izuztno lepo vreme ovih dana ulilo nam je optimizam da su strahovanja o
smrzavanju u mrklom mraku proslost. Ipak, tek je pocetak februara. Mada,
dani su sada sve duzi i duzi. Pojavice se na pijacama i mladi luk,
rotkvice, pa onda tresnje...
  
Ove nedelje je umro glumac Dragan Zaric.
  
Juce je ubijen (dok je sedeo u restoranu) Ministar odbrane SRJ Pavle
Bulatovic.
  
Odoh na spavanje i nadam se da necu sanjati da sam gradjanin Ugadugu
(Burkina Faso).
  
  
Mile
  
  
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
"PIVNI STANDARD" 8. februar 2000.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

1DM = 6.00 (Banka);
20,00-22,00 (ulicni kurs)

Alkohol:
--------
Pivo:
~ 5 dinara u zavisnosti od proizvodjaca i radnje.

Vinjak "Rubinov" (nema ga) (Ima ga kod sefa samoposluge)
Vinjak "Navipov" 99,00
Vina (litarska pakovanja) cc 60,00

Bezalkoholna pica:
-----------------
Kisela voda (plasticno pakovanje od 1,5l) - cc 9,00-12,00 dinara
Sokovi cc 25,00 - 35,00 - 45,00

Pijaca:
-------
luk 20,00 kg
jaja 3.00 - 3,50 kom.
Sjenicki sir 100,00 kg
Zelen za supu 30,00 kg
limun 35,00 kg
mandarine 45,00-50,00 kg
banane 45,00 kg
pomorandze 30,00 kg
crni luk 20,00 kg
krompir 16,00 kg
kravlji sir 50,00 kg
sir Pere Rumuna 60,00
teletina (but) 140
junetina (but) 110
papaline 55
paradajz 70-80
  
  

Novine:
------

"Danas" 7,00
"Mikijev zabavnik" 25,00

Benzin (super):
Na pumpi (tocen) (benzina ima samo za devize)
Na ulici (flasiran) 22 dinara

=======
TAKSIMETAR PROPADANJA (Dnevni list "Danas")
======================================
Po glavi stanovnika (22.01. 2000.) u DM

Drustveni proizvod za 1999. god. 1775
Spoljni dug 2342,50
Moguca mesecna zarada prema
drustvenom proizvodu 37
Moguca penzija prema
drustvenom proizvodu 20
Gubici u privredi 214
Prosecna zarada za novembar 99. 82
Vrednost potrosacke korpe
(ishrana i pice za XI 99.) 182



This archive was generated by hypermail 2b29 : Mon Jul 03 2000 - 19:04:39 PDT