YUQwest: Knjiga: "Tako je to bilo"

From: Nikola Veselinovic (nveseli@EUnet.yu)
Date: Mon Aug 28 2000 - 12:16:19 PDT


                                            o
     o ooooooooooooooooooooooooooooooooooo Posting:
      o o oooo o o oooo oooo o Lista@YUQwest.org
       o o o o o o o o o o
        o o o o o o o o oooo oooo o
        o o o o o oo oo o o o Admin:
        o oooo oooo o o oooo oooo ooo Majordomo@YUQwest.org
                      o
                      ooo

Za ove letnje dane, hteo bih da vam preporucim knjigu koja ne spada u
  "tesku" lirteraturu, mada sa druge strane, tesko bi mi bilo reci da je i
"laka".

Gledajuci pre nekih sest sedam meseci na Art TV razgovor o knjizi "Tako je
to bilo" sa autorom Rajkom Maksimovicem, inace profesorom na Muzickoj
akademiji, pozeleo sam, posto mi se tema dopala, da je procitam, medjutim
sve do skoro moja potraga za tom knjigom bila je bezuspesna. Naime, autor je
i izdavac, pa je svoju knjigu ponudio u samo par beogradskih knjizara, gde
je rasprodata, a novi primerci nisu stizali. Ipak moja upornost je urodila
plodom i ja sam se nekako dokopao knjige. Zaista, predosecaj me, kao i mnogo
puta do sada, nije izneverio i moja potraga nije bila uzaludna, knjiga me je
naprosto fascinirala.

U kratkim crtama, evo o cemu se radi. Knjiga sama po sebi ne predstavlja
neko posebno literalno delo, jer to i nije ni bila zelja autora. U knjizi
sam autor to i napominje, da nije imao tih pretenzija, a i da kao pisac
nema ni tih kvaliteta. Jednostavno je zeleo da obicnim pripovedackim jezikom
opise vreme i zivot svoje generacije (rodjen je 1935) iz beogradske Trece
muske gimnazije, sto je u potpunosti i uspeo, jer knjiga se cita u jednom
dahu.

Prvi manji deo knjige, autor je posvetio opisu clanova svoje beogradske
porodice Maksimovic. U ovom delu posebno je interesantan deo u kome je
opisao svoga dedu Dr. Jovana Maksimovica, profesora i prevodioca i njegov
susret sa proslavljenim ruskim piscem Lavom Tolstojem na njegovom imanju u
cuvenoj Jasnoj Poljani.

Kako je u prvom momentu autor zeleo samo da napise ovaj deo, podelio je
kopije rukopisa svojim rodjacima i prijateljima.

Ohrabren pozitivnom reakcijom prijatelja i rodjaka i njihovom podrskom i
sugestijom da nastavi sa pisanjem, autor je drugi i znatno veci deo knjige
posvetio secanjima na svoju generaciju iz Trece muske gimnazije koju
hronoloski prati od gimnazijskih vremena (u to vreme u gimnaziju se stupalo
posle cetiri razreda osnovne i trajala je osam godina) pa sve do danasnjih
dana. Za razliku od drugih autora koji se ogradjuju poznatom floskulom: "svi
dogadjaji i licnosti u knjizi su izmisljeni i svaka eventualna slicnost sa
stvarnim likovima i dogadjajima je slucajna", ovde autor tvrdi da su svi
dogadjaji i njihovi junaci stvarni, da stvarniji ne mogu biti.

Autor nas u ovom drugom delu knjige uvodi u divna romanticna vremena
pedesetih i sezdesetih godina urbalnog Beograda, u vreme velikih i iskrenih
prijateljstava i cudnih likova stvarnih junaka. Knjiga dogadjajima i
likovima u mnogome podseca na atmosveru iz serije "Grlom u jagode" ili filma
"Bal na vodi". Prepuna je saljivih dogodovstina (meni vrlo bliskih i
prepoznatljivih) svojih junaka, sto je potpuno i razumljivo, ako se zna da
je u to vreme tim junacima Ostap Bender sa njegovim rezonovanjima, parolama
i trikovima bio najveci uzor. Imena junaka ovog dela knjige su sva od reda
nadimci dobijeni jos iz najranijeg detinjstva, kao sto su Papak, Kobac,
Grof, Radijator, Pikavac, Cvarak, Tvor, Ruzajlo, Usa, Moma-Dzudza, Kludzer,
Fopa, Senegalac, Koskica, Baron, Bulja, Mika-Nos, Rahitis, itd. Iza ovih
nadimaka kriju se danasnji uvazeni clanovi drustva: profesori, kompozitori,
slikari, arhitekte, lekari, pa cak i par poznatih medijskih licnosti iz
sveta umetnosti. I sto je jos interesantno i verovatno karakteristicno za tu
generaciju, svi junaci su i dalje u cvrstim prijateljskim vezama, sem ako ih
beli svet ili smrt nije rastavila. I dalje, svake nedelje, vec trideset
godina skoro ista ekipa igra fudbal na Adi i druzi se na svom splavu, a celo
drustvo, njih preko trideset obavezno svakog prvog petka u mesecu se sastaju
u popularnoj cuburskoj kafani Trandafilovic. Zaista predivno, da covek
pozeli da pripada toj generaciji, pa makar bio i znatno stariji!

I kao sto sam na pocetku i rekao, jasno vam je da vam ovu knjigu iz sveg
srca toplo preporucujem, samo ako je uspete nabaviti.

Nidza

P.S. Nije mi nikako bila namera da knjigu reklamiram, naprosto nisam mogao
da odolim, a da utiske o ovoj knjizi, bolje reci o vremenu, licima i
dogadjajima ne podelim sa vama. Da ne bih knjigu besplatno reklamirao (nemam
nikakve koristi od toga, a niti poznajem autora) ovde necu navesti telefon
za narucivanje koji se inace nalazi u samoj knjizi. U koliko neko ne moze
drugim putem doci do knjige, a kontaktira me na moju adresu i lepo zamoli,
ucinicu mu uslugu i poslati telefon za narudzbinu.



This archive was generated by hypermail 2b29 : Sat Jan 20 2001 - 16:46:49 PST