Broj 104

Knjizevnost u svetu

Rouzmeri Nikson: Nilski konj

Preveo s engleskog David Albahari

Fioti je prao odecu na obali reke Kuilu onog dana kada je nilski konj pregrizao Izi Rouzhil napola. Pricaju da je njeno neobicno crnoputo mundele telo doplovilo niz reku na naduvanoj unutrasnjoj gumi. Kosulja dr Seperta je iskliznula iz Fiotijevih ruku. Pricaju da je on ugazio u vodu, zaplivao, uhvatio gumu koja se okretala u blagoj recnoj struji i odvukao je u plicak. To je bilo telo Izabele Rouzhil, crnikinje koja je prethodnog meseca doputovala u Vangu kao clan americke humanitarne organizacije. Voda je vec bila odnela veci deo creva i unutrasnjih organa; preostali delovi tela bili su povezani kozom i misicima na desnoj strani.

Pricaju da je Fioti potrcao uz stazu i naleteo na Mamu Sepert koja se spustala prema reci. Zanemeo, samo ju je zgrabio i odvukao kroz visoku travu do obale.

Pricaju da je Mama Sepert tako snazno zabila nokte u njegovo meso, da mu je ruka pobelela. Gde su ostali, rekla je. Gde je Melisa? Gde je moj muz?

Fioti je ostavio gomilu vesa na steni i dovukao camac, a Mama Sepert se uzverala u njega, posto se prethodno okliznula u mulju i izubijala potkolenice. Fioti je zaveslao uzvodno. Mama Sepert je sedela uspravno, s rukom na ustima.

* * *

Cak je i osmogodisnja Melisa znala da treba mirno da lezi i ne vristi kada nilski konj izroni. Izronio je usred grupe koja se spustala niz Kuilu. Pojavila su se njegova velika smedja ledja, rekao je dr Sepert, i nacas je mirovao kao kakav dzinovski kamen. Povetarac je pomerao listove mahunastog drveca koje je raslo duz obale i spustalo se do vode. Rajska ptica je ispustila piskavi krik. A tada je Izi Rouzhil vrisnula. Dr Sepert je rekao da je vristala i mlatarala rukama sve dok nije skliznula sa svoje gume. Nilski konj je zaronio i potom ponovo izronio, zatresao glavom i zafrktao. Uperio je sitne oci u Izi Rouzhil koja je vristala, sirom otvorio vilice i pregrizao je.

Dr Sepert je upamtio rajsku pticu, rekao je. Njen drhtavi krik koji se ponavljao. Nilski konj je zaronio a telo je isplovilo na povrsinu, odmah posle unutrasnjih organa i utrobe. Dr Sepert je uhvatio telo i podigao ga na unutrasnju gumu, a onda su svi krenuli da vade decu iz vode.

Nilski konj je ponovo izronio. Obala nije imala pravi rub, vec samo travu i grane za koje se moglo uhvatiti. Smedje vilice su se rasirile. Nilski konj je dograbio Melisu Sepert za stopalo i povukao je. Dr Sepert je uhvatio devojcicinu ruku i krenuo sa njima, udarajuci nilskog konja pesnicama i stopalima, gotovo usporenim pokretima, po ocima i nozdrvama. Ostali su se uzverali uz grane.

Tri puta su izranjali. Nilski konj. Dete. Covek. Drzali su se jedno za drugo kao ogrlica od trave. Nilski konj, iz cije leve nozdrve je curila krv, napokon je popustio i zaronio bez njih. Dr Sepert je podigao Melisu na granu, potom se i on uzverao. Osecam se, rekla je Melisa, kao da su me tri puta bacili u klozet. Stopalo joj je bilo pregrizeno, ali ne i odgrizeno. Tada je pocelo dugo cekanje u krosnjama drveca.

Melisa je plakala i ispustala duge jecaje, i dr Sepert je zaplakao takodje i onda poceo da peva "Od sira, sira, sira, ceo svet se vrti..." i svi su se pridruzili.

* * *

Dva sata kasnije, Fioti i Mama Sepert su stigli do tog mesta, privuceni glasovima koji su pevali "Veselo, veselo, veselo, zivot je samo san". Sedam osoba je sislo sa grana drveca i odvezlo se u Vangu, gde su seljani u jezovitoj tisini stajali oko telesnih ostataka. Pricaju da je seoski albino sve to posmatrao iz daljine, sakriven iza baobaba. Dr Sepert je, s Melisom u narucju, iskocio iz camca u vodu do butina i potrcao izmedju koza i pilica prema bolnici. Seoski petao ga je pratio celim putem. Fioti je izvukao camac na obalu i, ruku punih neopranog vesa, odveo uspravnu Mamu Sepert pored zanemelih seljana sve do njihove kuce.

Sta da se radi sa crnim mundele telom? Zena pilota misije provela je celo popodne na radio-vezi sa americkim konzulatom u Kinsasi. Da li ce porodica u Severnoj Dakoti hteti da dobije posmrtne ostatke? Da li ovde da je sahranimo? Telo se raspadalo. Temperatura je iznosila 42 stepena. U Severnoj Dakoti je vec poceo vikend, i nisu mogli da uspostave vezu sa porodicom.

Rasprava se prenela u kucu dr Seperta. Zaircani su odrzavali svoje savetovanje u Tata Kundinoj kolibi s limenim krovom. Fioti je odredjen za cuvanje straze nad telom i teranje seoskih pasa. U ponoc, belci su doneli odluku. Kako sad otpremiti telo do Kinsase? Nije bilo pametno da belci nose telo jedne crnkinje, pregrizeno napola, na medjunarodni aerodrom, gde bi ga preuzeli drugi belci. Postavljala bi im se razna pitanja, trazili bi im mito, doslo bi do suda.

U dva ujutru dr Sepert i Fioti su natovarili telo na kamion i krenuli na dvanaestocasovno putovanje do Kinsase. Dr Sepert se izvezao iz Vange pored palmi koje su stajale kao siluete od ukrasnog papira, pored tata Kundine kolibe ciji limeni krov je svetlucao. Slepi misevi su proletali kroz svetlost farova. Kuilu je nemo zapljuskivala obale.

U subotu ujutru zalostivi krici gugutki uznemirili su selo. Jedno dete je sanjalo kako nilski konji nadiru iz vode. Cuvar je u svojoj kolibi nasao zmiju zuba duboko zabodenih u zivu zabu. Jednoj zeni se zabila duga cepka u butinu kada joj je daska na kojoj je pravila buter od susama kliznula izmedju nogu.

Kamion se vratio u nedelju ujutru. U nedelju uvece misionari su odrzali pomen u Vangi.

Okupili smo se, zapoceo je svestenik. U tom casu usli su Zaircani i zauzeli mesta na klupama bez naslona. Zene su, nalakcene na prozorske okvire, jaukale. I male koze su sedele na prozorskim okvirima. Misionari su krivili vratove iz prednjih redova.

... da ozalimo tragicnu i preranu...

Ndoki! Tata Kunde je ustao. Savet se sastao. Ko se pretvorio u nilskog konja i pregrizao crnu mundele zenu iz Amerike? Preci su progovorili. Bio je to dr Sepert.

Ko bi to pomislio?

Okupili smo se..., svestenik je zastao.

"Lu zinzodolo lutala", zapevali su Zaircani. Dr Sepert je pognuo glavu i njegova mrsava ramena su klonula. Fioti je sedeo pored svog poslodavca na tvrdoj crkvenoj klupi, a njegova velika smedja ledja bila su mirna kao da su od kamena.

* * *

Pred ponoc, Fioti, uzdrhtalih ociju, s velikom glavom koja se trzala od bola u pomodrelim nozdrvama, i sa ukusom mundele u grlu, dotetura do obale i kliznu u blagotvornu vodu reke Kuilu, sirom otvori vilice i zagnjuri ispod povrsine, gde se odmarao, frktao, ispustao ruzicaste mehurove i kovitlao ocima sve dok zora nije dotakla nebo i seljani odveli dr Seperta.

Tada je Fioti izronio, otresao vodu, ndoki, i krenuo uz brdo da spremi dorucak za doktorovu porodicu.

ROUZMERI NIKSON (Rosemary Nixon, 1952) zauzima istaknuto mesto medju autorima kratkih prica u zapadnoj Kanadi. Objavila je dve zbirke prica, zastupljena je u vise antologija, a njena proza se pojavljivala u mnogim kanadskim casopisima. Za zbirku Petlovo jaje (The Cock's Egg, 1994), zasnovanu na njenom dvogodisnjem boravku u Zairu - gde je predavala istoriju i engleski jezik, dobila je nagradu Udruzenja knjizevnika Alberte. Sada zivi u Kalgariju, i trenutno je "boravisni pisac" (writer-in-residence) na Kalgarijanskom univerzitetu.


Mostovi br. 104
[Posaljite nam vas komentar]
[© Copyright Mostovi & Yurope 1997 - Sva prava zadrzana]