Broj 104

Knjizevnost u svetu

Milena i Danica Pavlovic Barili, Bruno Barili - Pisma

Izabrala i prevela s italijanskog Sanja Roic

Ocu Brunu Bariliju New York, Mount Kisco, 95 Morger Ave

17. oktobra 1944.

Najdrazi tata, napokon je stiglo tvoje drago pismo. Kasnim jer sam u medjuvremenu dosla, da provedem zimu, u selo pokraj Njujorka - na sat vremena udaljenosti. Zrak je bolji i manje se umaram. Potpuno sam se oporavila i nosim svoj zeljezni korzet samo kad radim, no jos sam jako nervozna, a da bi se zivjelo u Njujorku, potrebna je ogromna energija koje jos nemam u ovom casu. Ovdje nema nicega, maleno selo kao i sva druga, ali je zrak mnogo bolji i manje je vjetra. Na nekoliko milja odavde zivi Djankarlo Menoti. Za njegov balet Sebastian nedavno sam radila kostime. To je jedini balet koji ima pravog uspjeha u ovoj sezoni, a glazba je tako lijepa. On stanuje sa Samuelom Narberom koji je bio u Rimu u Americkoj akademiji, a prijatelj je Cecijevih. Iz jednog pisma Darija Cecija, upucenog njima, doznala sam i da si ti primio moje.

Doznala sam prije nekoliko mjeseci da su te bili upoznali Hju Krizolm, a zatim Arne Ekstrom. No, sve je to bilo tako neodredjeno i samo je pojacavalo udaljenost i tisinu.

Htjela sam ti cesce pisati, ali nisam znala o cemu bih, cinilo se do tvog pisma da su sve neki neodredjeni i beskorisni pregovori.

Ni ja nemam vijesti od mame mjesecima, godinama, ne pamtim vise. Hiljadu puta sam gubila svaku nadu da cu je ponovo vidjeti, sanjam je, a onda je jos teze probuditi se. Pa ipak, ponekad mi se cini da je ziva o da njena misao dopire ovamo.

Ne reci da si se promijenio, svi smo se mnogo promijenili, no ipak ostajemo isti, a iz tvog pisma osjecam - bez obzira na sve napore i sve jade - da si ti uvijek onaj moj tata, samo sad jos drazi i blizi. Ne brini vise. Kako se zivi tamo, ne znam. Mora da je velika skupoca, prema onome sto se cuje, no ja cu ti svakog mjeseca slati 50 dolara i pakete. Vise od toga u ovom casu nije dopusteno. Nadam se da si dobio onaj od proslog mjeseca i molim te da ne brines oko toga, nije mi naporno da ti ih saljem. Svih sam ovih godina mnogo, mnogo radila, osobito stvari koje nisam zeljela, no sad je malo lakse, i radim manje i bolje sam placena, dakle nemaj brige oko toga.

U decembru ce biti godina dana da sam se udala, za jednog mladog Amerikanca, simpaticnog, koji je tad bio vojnik. Kasnije su ga demobilizirali jer se nije dobro osjecao. Do jucer je bio ovdje sa mnom. Sad je otputovao da za sebe nadje nekakvo mjesto. Proslog sam ti tjedna poslala dva paketa. Nazalost sam pogrijesila adresu i napisala: 61, via del Tritone, ako ih ne primis, molim te, potrazi ih odmah.

Ne usudjujem se upitati te nista posebno, jer znam i osjecam da je istinsko Bozje cudo sto te imam zivog, ali pisi mi o svemu sto osjecas i zelis, jer je vjerovatno uvijek bolje nego sto netko zamislja izdaleka.

Kako su Safijevi i na kojoj su adresi otkako su napustili via B. Oriani? Kako je Kardareli, htjela bih poslati pakete.

Od jednog nepoznatog vojnika sam dobila pismo u kojem je stajalo da je tetka Noemi ubijena "43. Sirotica, jedino sam od nje rijetko dobivala po koju poruku preko Crvenog kriza. Mogu li se slati paketi u Parmu, i kome? Htjela bih da odmah sada budes tu, a pomalo to i jesi. Tako je lijep suncan dan, cini se dobar znamen. Sada cu ti mnogo cesce pisati, iako pisma dugo putuju. Ne brini i misli samo na zdravlje. Grlim te s mnogo ljubavi, tvoja

Milena

Barber je nedavno dao tvoje ime jednom njujorskom casopisu, koji hoce clanak o modernoj glazbi.

Danica Pavlovic Barili Pozarevac, 22. avgusta 1949.

Brunu Bariliju

Bruno, dragi Bruno, onda je gotovo sve i zanavijek! Eto zasto smo zivjeli. Osjecam kao da su mi iscupali srce siljatim nozem: komad po komad.

Napisala sam pismo Tatiani. Htjela bih napisati jedno i tebi, ali nedostaje papira. Mozda ce ti ga dati procitati.

Koliko sam zahvalna Safijevima, ni ti im to nikad ne smijes zaboraviti. Oni su za mene sada jos vise nego ranije: cijela moja obitelj i jedini prijatelji, jer nas Milena povezuje zauvijek.

Neka nam Bog pomogne da ustrajemo do nasega kraja.

Tvoja

Danica

Bruno Barili Rim (jesen 1951)

Biljeske iz notesa

Danice, vrijeme je da krenes. Preti nam godisnje doba, pripremimo se na razdvajanje. Treba da dospijes do Beograda i da se vratis svojoj kuci, da si kraj svog brata.

Na mene ne misli. Tu sam i ne micem se. Nemam vremena za gubljenje, moram se boriti dok budem mogao.

Razidjimo se herojski, kao sto si me ti naucila, da ostanemo sami.

Treba poci u americku agenciju za informaciju o putu. Najbolje ce biti karta Rim-Beograd, i putovati bez prekida: Parma je opasna.

Kasno je, Danice. Previse je bilo onog sto smo dozivjeli ovih dana, vise se od toga ne moze imati.

* * *

Imam strasan poriv da te odmah ponovo vidim, kao da cemo danas umrijeti, daleko jedno od drugog. Ne smijemo gubiti vrijeme. Sto da ucinimo? Sav taj problem, uvijek taj problem. Ne mogu ga podnijeti, jer ga nikad necemo rijesiti, ni ja ni ti. Nema zajednickog mjesta ni zajednickog prava za nas dvoje.

* * *

Stalo mi je jedino da tebe vidim. Ne bih mogao sresti ni podnijeti nikoga od svojih (...) spasitelja sada. Mogao bih se spasiti sam, jedino sam i na svoj nacin, kad bih mogao napisati onih cetrdeset clanaka koji mi truju krv.

No ako ih ni ja ne mogu napisati (potreban je takav napor da bi moj istanjeni kostur time bio skrhan u bezbrojne djelice i srusio se u prah), onda je za mene bolje da ne padnem saka tim spasiteljima. Mnoge sam upoznao i htio bih da ih nisam upoznao. Sto to hoce od mene, ta naopaka vrsta? Ako me bas zele spasiti, trebalo bi (dovesti ih do tocke) da se dadu ubiti zbog mene - a da ih pri tom ni ne upoznam, niti da znam tko su. Moi c"est le neant #ja, to je nistavilo - prim. prev.# koje me sise i razdire... kao Milenu, nasu Milace. Tako ce biti s tobom i sa mnom u ovom odurnom svijetu.

Iz neobjavljenih Notesa (Taccuini)

MILENA PAVLOVIC - BARILI (Pozarevac, 1990 - Mount Kisco, N.Y., 1945), slikarica i pjesnikinja, kcerka je Talijana Bruna Barilija, jednog od najznacajnijih i najkonvencionalnijih kompozitora, muzickih kriticara i spisatelja, i Srpkinje Danice Pavlovic Barili, studentice glazbe u Minhenu, kasnije dvorske dame u Beogradu. Odrasla izmedju dvije domovine, ova samosvojna ljevoruka umjetnica umrijet ce daleko od obadviju. Na svom posljednjem platnu naslikala je monahinju stigmatizovanih ruku, u plamenu.

Pisma (Milenino, pisano nakon prekida veza s roditeljima za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1939. do 1944; Danicino, na vijest da je kcerkina urna polozena na Engleskom groblju u Rimu; te Brunovi zapisi nekoliko mjeseci pred smrt) nalaze se u ostavstini Bruna Barilija, pohranjenoj u Nacionalnoj biblioteci u Rimu. Dijelovi su preuzeti iz casopisa Galleria (ur. Leonardo Scascia), Rim, novembar 1963, br. 3-4-5, str. 230-1, 234-6.


Mostovi br. 104
[Posaljite nam vas komentar]
[© Copyright Mostovi & Yurope 1997 - Sva prava zadrzana]