Broj 109

Iz jezika u jezik

Danuta Cirlic-Straszdzpska: Erotsko kod pisca, koji kao da je nestao iz knjizevnog vidokruga

Zanimljivu temu "Erotsko i prevod" zelim da iskoristim da se zajedno setimo jednog darovitog i ne tako davno slavnog pisca, koji se danas vrlo malo spominje. Ovaj pisac je citavog svog knjizevnog zivota bio napadan - na pocetku, izmedju ostalog, bas zbog erotskog u njegovim knjigama. Zato se i branio.

"Nemam nista zajednicko sa erotskom ili seksualnom knjizevnoscu, mada kod mene ima dosta takvih prizora", rekao je u razgovoru sa Milisavom Savicem Miodrag Bulatovic, jer o njemu je rec. "Pisanje iskljucivo o seksu i erotici smatram zamarajucim besmislom, i sve manje se to isplacuje. Seks kod mene uvek igra neku ulogu, na primer, rugalacku. Uzmimo Heroja na magarcu - tamo je sve ismejano. U romanu Rat je bio bolji, cija se radnja razvija u raznim zemljama, ima jos vise raznorazne erotike. Ali, erotika i seks nisu sami sebi svrha."

"Bulatovic se mahom opredeljuje za slikanje erotskog u bojama mogucnog. Pokazuje do kakvih se ponora covek ume spustiti" - pise Milan Komnenic u pogovoru knjizi Jahac nad jahacima, koja je jedan izbor Bulatoviceve knjizevnosti po erotskom motivu. "Proza Miodraga Bulatovica je jedna vrsta samonikle poezije #...# Erotsko je ljudsko i otuda, cak i kad nas ono zaseni svojom zestinom i neorealistickom brutalnoscu, vazda vlada izvesna neznost, potreba za lepotom kao za opstajanjem." Komnenic ide tako daleko, da cak uporedjuje naslov Jahac nad jahacima sa Pesmom nad pesmama.

Ovaj Bulatovicev "erotski brevijar" ima tri dela: prvi, "Blag dodir", obuhvata knjige Djavoli dolaze, Vuk i zvono, Crveni petao leti prema nebu; u drugom, vise furioznom "Jahacu nad jahacima" nalaze se Heroj na magarcu i Rat je bio bolji; i najzad, u trecem "Hulje u mom srcu", u stilu Milerovske pomame citamo Ljude s cetiri prsta, gde ima vise ubijanja nego seksa. Ali, takav je zivot gastarbajtera - govorio je Bulatovic.

Sto se prevodjenja tice, Bulatovic nije verovao da jedna zena sa severa, kao sto sam ja, moze naci odgovarajuce reci za njegove erotske izraze i prizore, cak i kad je, godine 1978, moj prevod Heroja... nagradjen kao najbolji prevod godine u Poljskoj. Pokusavao je da licno proveri stvar, pitao je poljske kolege, kako ocenjuju moju knjizevnu erotiku. Bilo je to doba kada je Bulatovic vec priznavao da pise erotske tekstove, ali ne i pornografske. "Opisujem scene, u kojima caruju pohota i strast, gde se kosti lome, a srca razbijaju na komade, pa sta!", govorio je, prilicno bahato i bezbrizno. "Moji tekstovi izrazavaju nagon, strast, pohotu, ali su ujedno pokusaj izrazaja mog lirizma, te pornografskih namera uopste nema."

Bulatovicevo raspitivanje kod nasih zajednickih kolega i prijatelja najzad me je naljutilo. Zato sam snaznu erotiku sledeceg romana Gullo Gullo prevela tako reci doslovno. To su mi posle zamerili poljski kriticari. Naime, postoje jasne razlike u erotici severnjaka i juznjaka, kao i u njihovoj erotskoj leksici. Ono sto je kod juznjaka svakodnevnost, obilje, snaga erotskog, kod nas je najcesce jedva izuzetak. Sve cuvene "zajebancije" i sam taj Bulatovicev omiljeni glagol - na poljskom zvuce tesko i vulgarno. Takve su kod nas psovke: ili teske, ili nikakve - kao cuvena "pasja krv" ili "holera".

"Moji opisi su direktni, plasticni, ali izrazavaju zivotno, poetsko #...# Sve sam podvrgavao nadgradnji poezije, nekoj vrsti pozlate. Nadgradnja iskljucuje prljavstinu, naturalizam, pornografiju, posebno - neukus u opisivanju erotskog", govorio je Bulatovic, i to je za mene bio kljuc, putokaz u prevodjenju. Trudila sam se da nadjem odgovarajuce metafore i izraze, koji bi dosegli estetsku i emocionalnu vrednost originala.

Jer u Bulatovicevom originalu nema "jeftine golicavosti, skarednosti, gnusobe i raskalasnosti". Seks nikad nije na prvom planu, vec najcesce sluzi "ruganju sa svetom". Posto je Bulatoviceva proza izrazito dramaticna, tragizam situacije cesto oplemenjuje seks. A vec spomenuti lirizam, dar lepog i snaznog opisivanja ljubavnih i drugih osecanja zaista daju njegovoj knjizevnosti sloj ciste pozlate.

Bulatovic je svakako bio jedan od najboljih predstavnika cuvene darovite generacije srpskih prozaista pedesetih#sezdesetih godina ovog stoleca. Potkraj zivota je neshvatljivo i zloslutno zalutao u politiku, sto je i platio glavom. Rat je ucinio svoje - te ako mozda jos nije vreme za ponovljeno izdanje Ljudi s cetiri prsta, mladji srpski citaoci morali bi se upoznati sa Bulatovicevim pripovetkama, Crvenim petlom, Herojem na magarcu, Gullo Gullo... Pogotovo u pripovetkama iz zbirke Vuk i zvono Bulatovic je, na osnovi dozivljaja iz Drugog svetskog rata, profetski i poucno kodirao sliku vecno preteceg rata "zavadjene brace". Dalje cutanje je neshvatljivo, nepotrebno, nepravedno. Zasto siromasiti srpsku knjizevnost ovom vrstom nasilnog nestanka potpuno originalnog, samoniklog pisca velikog dara i izuzetne, nepobedive maste?

Erotsko kod pisca ...


Mostovi br. 109
[Posaljite nam vas komentar]
[© Copyright Mostovi & Yurope 1997 - Sva prava zadrzana]