Broj 240-241

Crna Gora

Srdjan Darmanovic, direktor CEDEM-a, o reperkusiji lokalnih 
izbora na partije i blokove u Crnoj Gori

O dobitnicima i gubitnicima

Lokalni izbori u Podgorici Herceg Novom u sustini su, prema mom sudu, zavrseni neresenim rezultatom, zato sto su i koalicija Da zivimo bolje i koalicija Jugoslavija ponesto dobile i ponesto izgubile i mogu iz tog rezultata da izvlace i pluseve i minuse.
Detaljniju analizu ko je sta izgubio, a ko sta dobio pocnimo sa koalicijom Da zivimo bolje koja je ostvarila pobjedu u Podgorici, a pobjeda u glavnom gradu je rezultat koji je u svakoj zemlji znacajan. U crnogorskom slucaju Podgorica je ne samo politicki, kulturni i administrativni centar, nego i cetvrtina birackog tijela Crne Gore, pa rezultat u njoj predstavlja u neku ruku i presjek crnogorske politicke scene. U tom smislu se moze reci da Djukanoviceva koalicija pokazuje kontinuirani rast od predsjednickih izbora 1997. do danas. U oktobru 1997. Djukanovicev protivkandidat Momir Bulatovic dobio je u Podgorici oko 45 000 glasova, dok je sam Djukanovic dobio oko 41 000. Do danas se situacija obrnula. Politicke snage koje predvodi Bulatovic, bilo da je to Socijalisticka narodna partija ili neka koalicija, izgubile su od tada oko 10 000 glasova i danas je njihova snaga oko 35 000 glasova. Djukanovic je od vremena predsjednickih izbora do danas zabiljezio rast od oko 13 000 glasova. Biracko tijelo u Podgorici inace broji oko 112 000 biraca.
U odnosu na posljednje parlamentarne i lokalne izbore odrzane 1998. Bulatoviceva koalicija je izgubila oko 3000 glasova, dok je Djukanoviceva koalicija zabiljezila rast od oko 3000 glasova. To i cinjenica da su ovog puta u Podgorici osvojili apsolutnu vlast su aduti koalicije Da zivimo bolje.
Elementi uspjeha SNP-a Momira Bulatovica su drugacije mjereni. Oni su izgubili glavni grad, odnosno mogucnost da u Podgorici ozbiljnije ugroze koaliciju Da zivimo bolje. Poraz u glavnom gradu je neprijatna cinjenica, ali, za uzvrat, njihov izvor zadovoljstva se moze traziti u tome sto ce upravljati jednom opstinom vise. Do sada su upravljali u sest opstina uglavnom na sjeveru i ovo je prvi put da ce upravljati na jugu, odnosno na primorju. SNP bi mogla da shvati ove izbore kao izbore na kojima je sasvim politicki prezivjela, ostala je u igri i nije dozivjela nikakav dramatican poraz. Slabljenje o kojem sam govorio u totalnim brojkama jeste vidljivo, ali nije osjetno. Tako oni mogu da izvuku zakljucak da, osim sto imaju jednu opstinu vise u kojoj upravljaju, ostaju apsolutno relevantan faktor na crnogorskoj politickoj sceni dotle dok je Milosevic na vlasti u Srbiji. A kasnije je stvar neizvjesna i pitanje je kako ce se oni kao partija uopste transformisati.
Najveci gubitnik ovih izbora je bez sumnje Liberalni savez koji je ove izbore izazvao i u obje opstine u kojima je svojim glasovima fakticki kontrolisao vlast sad izgubio. U posljednje vrijeme je dosta tesko utvrditi ko su stvarni protivnici LSCG, cak bi se moglo reci da je njihova ostrica najvise usmjerena protiv koalicije Da zivimo bolje. Toj partiji ostaje da najozbiljnije sebi i drugima odgovori sta su oni zapravo, sta hoce na crnogorskoj politickoj sceni, koja je njihova politicka strategija, ako je to uopste vise moguce sa ovim vodjstvom.
Djelimicni gubitnik izbora je i Socijaldemokratska partija koja u Podgorici u okviru koalicije Da zivimo bolje spada u pobjednike. Apsolutno je jasno, medjutim, da je ukupni motor izborne kampanje bio DPS kao najveca partija u koaliciji. A u Herceg Novom gdje je SDP izasla samostalno, nije uspjela da prodje u opstinsku skupstinu i pokazala je da uvijek kad se pojavi samostalno nastaju problemi sa ulaskom u parlament. Time je pokazala i izvjesnu slabost u odnosu na koalicione partnere. Ta partija ce ubuduce morati da postupa vrlo oprezno kada bude odlucivala o samostalnom izlasku na izbore, jer su oni jos jednom pokazali da je crnogorsko drustvo duboko podijeljeno izmedju dva bloka antimilosevicevskog, procrnogorskog i proreformskog, s jedne, i promilosevicevskog, s druge strane. Ta duboka podjela je izrazena u ostroj politickoj podjeli i u sudaru dva glavna politicka protivnika prosto se gutaju male stranke.
I medju politickim liderima postoje dobitnici i gubitnici. U samom DPS najveci dobitnik je predsjednik Djukanovic koji je tamo gdje je predvodio kampanju, u Podgorici, dokazao jos jednom svoj kredibilitet. Dobitnik je i novi gradonacelnik Miomir Mugosa koji je bio neka vrsta operativnog pokretaca kampanje, jer je u prelaznom periodu od tri mjeseca, dok je bio v. d. gradonacelnika Podgorice, uspio da pokaze prilicnu operativnost i da izvede gotovo generalnu rekonstrukciju mnogih stvari u gradu, pogotovo onih koje su vidljive za biracko tijelo. Relativni gubitnik je, ako se tako moze reci, Svetozar Marovic, predsjednik republickog parlamenta koji nije uspio da dobije izbore u Herceg Novom kao lider DPS-a. Interesantno je da je koalicija Da zivimo bolje u tom gradu povecala broj glasova, mada je izgubila. Marovic i DPS su se u Herceg Novom susreli sa jednom mnogo drugacijom sredinom nego sto je Podgorica i mozda je njihov zadatak bio mnogo tezi nego u Podgorici.
U SNP-u bi politicki gubitnik mogao biti njen fakticki lider u samoj Crnoj Gori, Predrag Bulatovic, potpredsjednik partije i sef poslanickog kluba, koji je bio kandidat za gradonacelnika Podgorice i koji je izgubio. On je imao i nekoliko neprijatnih momenata u samoj kampanji sa posjetom Milosevicu u Beogradu i kasnije objavljenim TV snimcima. Stvarni dobitnik u partiji je njen predsjednik Momir Bulatovic koji se cvrsto zalagao za koaliciju sa radikalima, JUL-om i ostalima, sto mu je dalo rezultate i on je samim tim vjerovatno ojacao svoje pozicije u partiji.
Kad je rijec o sirim efektima prethodnih izbora na Crnu Goru, mislim da oni nisu imali nekog veceg uticaja, nije doslo ni do kakvih spektakularnih promjena i rezultat je takav da nijedna strana ne moze da izvlaci zakljucke kako bi mogli da slijede bilo kakvi novi odlucujuci potezi. Koalicija Da zivimo bolje bi mogla da izvuce zakljucak da nije doslo ni do kakvog spektakularnog slabljenja promilosevicevskog bloka, niti do spektakularnog rasta proreformskog bloka, pa samim tim i da ne moze pretendovati na neke odlucnije poteze u pravcu referenduma o nezavisnosti ili slicno. A SNP-u bi moglo da bude jasno da ono sto oni stalno traze vanredne republicke izbore bio bi zahtev apsolutno bez osnova, jer su u totalnom zbiru glasova oni oslabili, a ne ojacali. Znaci, osnova za vanredne parlamentarne izbore u Crnoj Gori apsolutno nema.
 


© 1996 - 2000 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar