U BiH su, najzad, poslije odrzanih opstih izbora, izgubile vlast do sada vodece nacionalne stranke: SDA, HDZ i SDS (izuzev dijelom u RS) i konacno u trouglu SRJ, Hrvatska i BiH sisli sa politicke scene protagonisti rata i velikodrzavnih aspiracija, cime su stvoreni preduslovi za proces demokratizacije i susjedsku saradnju na ravnopravnim osnovama.
Konstituisana je nova, demokratska, probosanski opredjeljena vlast, koju cini Alijansa za promjene sa desetak stranaka pretezno gradjanske provenijencije, ciju okosnicu cine Socijaldemokratska partija i Stranka za BiH, sa najvise kljucnih mjesta u novoj vlasti. Svih 6 ministara i 12 zamjenika u Vijecu ministara (vladi), ukljucujuci i predsjednika, su iz Alijanse. Predsjednik FBiH i cijela vlada Federacije je takodje iz Alijanse.
Jedino je u RS vlast podijeljena. Predsjednik Republike, kao i predsjednik Skupstine su iz SDS-a, dok je vlada ekspertska bez clanova SDS-a, sto je bio uslov EU i SAD za pruzanje finansijske pomoci.

Ocekivanja od nove vlasti

Na nivou drzave BiH do sada je postojao sistem tronacionalne podjele u svim institucijama vlasti i zato sto je svako vukao na svoju stranu ta vlast je tesko mogla funkcionisati. Sada je uspostavljena jedinstvena, probosanska vlast i izvjesno je da ce ta vlast profunkcionisati. Posto je Alijansa u Skupstini obezbijedila vecinu (istina skromnu) nece se desiti da se zbog antagonizama i opstrukcija od strane nacionalista ne mogu donositi zakoni, pa da ih namece Visoki predstavnik UN, nego ce Skupstina svojoj drzavi donositi te zakone.
Stvoreni su preduslovi da se de facto ukine paradrzava Herceg-Bosna (kasniji naziv Hrvatska zajednica). Isto tako stvoreni su preduslovi da se ukine paralelizam i dvovlasce u vlasti FBiH. Naime, pod pojmom Herceg-Bosna pored njene teritorije treba uvrstiti i zastupanje te Herceg-Bosne u vlasti Federacije. Do sada su u svim ministarstvima i institucijama Federacije i mjesovitim kantonima postojala dva tima – jedan bosnjacki i jedan hrvatski tim, koji su odvojeno rjesavali bosnjacke, odnosno hrvatske poslove (otuda dva kabineta, odnosno dvije sekretarice u ministarstvima, dva vozna parka, razlicite plate zavisno od nacionalnosti itd.). Tako na primjer u Upravi carina FBiH do sada su postojala dva tima. Hrvatski tim je rukovodio carinarnicama na teritoriji Herceg-Bosne, a bosnjacki na ostalom dijelu teritorije. Ili u vojsci Federacije, komandant, general Dudakovic, Bosnjak, obilazi kasarne, ali ne i vojarne, a njegov zamjenik, general Curcic, Hrvat, obilazi vojarne, ali ne i kasarne.
To posebno »carstvo« Herceg-Bosne, paralelizam i dvovlasce, bice na udaru nove, jedinstvene, probosanske vlasti.

Zato se ne treba ni cuditi sto je doslo do zestokog otpora HDZ-a, posebno njegovog ekstremnog krila, koji nije priznao novu vlast, pa je pozvao hrvatski narod na pobunu (odrzavanje mitinga, religioznih skupova u funkciji politike, tribina i drugih vidova propagandne aktivnosti). Ne radi se samo o gubitku vlasti i privilegijama, nego i o prekidu zloupotrebe te vlasti za licno bogacenje, a kod nekih funkcionera i za korupciju i kriminal, pa se zbog krivicnih djela, umjesto u funkcionerskoj fotelji, mogu naci u zatvoru.

Koncept stvaranja treceg entiteta

HDZ, koji nije priznao novu vlast, predvidjao je da BiH bude sastavljena od tri odvojene federalne jedinice: bosnjacke, hrvatske i srpske. Planiranom dokantonizacijom mjesovite kantone i opstine razdvojiti na nacionalnoj osnovi i time stvoriti etnicki ciste teritorije federalnih jedinica. Svaka federalna jedinica da ima svoju vojsku, policiju, sudstvo, finansije, obrazovanje itd.
U vezi s tim formiran je Hrvatski narodni sabor kao predstavnicko tijelo hrvatskog naroda i Hrvatska samouprava kao izvrsni organ (»koordinirajuce tijelo«).
Hrvatska komponenta vojske FBiH pozvana je da se izdvoji iz vojske Federacije i da skine njene oznake sa uniformi, a kasnije na privremeno samoraspustanje. Epilog je da je oko 7000 pripadnika otkazalo poslusnost novoj vlasti i novom vojnom rukovodstvu. Interesantno je da su oni koji su prihvatili novu vlast i ostali u kasarnama primili platu od nadleznog legalnog ministarstva, a oni koji su napustili duznost takodje su primili platu (po 500 konvertibilnih maraka) od tzv. samouprave, u stvari ekstremnih prvaka HDZ-a iz nepoznatih finansijskih izvora (prema nekim informacijama iz Hercegovacke banke u Mostaru). 
Konfuzija u vojsci jos traje, ali sve je veci broj onih koji se vracaju, narocito u Srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini, jer racunaju od cega ce zivjeti sjutra, procjenjujuci da pobuna nece biti duga vijeka.
Sto se tice napustanja kasarni, to ima odredjenu politicku tezinu, ali ne i druge znacajnije posljedice. Naime, treba imati u vidu da su sve vojske u BiH pod strogom kontrolom SFOR-a, pa se mora prijaviti i odobriti svaki izlazak iz kasarne, svaki pokret, vjezbe, prebacivanje naoruzanja i municije iz skladista, a sada je kontrola jedinica hrvatske komponente vojske FBiH jos jaca. 
Hrvatski policajci u mjesovitim kantonima pozvani su da napuste radna mjesta i da pristupe organima reda tzv. Hrvatske samouprave, sa namjerom da formiraju svoju zasebnu policiju. Za sada nema nekih znatnijih promjena. Jos nije zabiljezen nijedan slucaj napustanja duznosti u MUP-u FBiH. U onim kantonima u kojima je vlast HDZ, policajci i dalje obavljaju svoje duznosti, naravno u funkciji te vlasti.
Bilo je pokusaja da se prekine priliv finansijskih sredstava u budzet FBiH. Tako su 460 carinika i skoro svi sluzbenici Uprave carina Federacije napustili duznosti, ali su se poslije 2-3 dana vratili na posao i sada carina radi normalno, s tim sto u Upravi ne funkcionisu dva odvojena nacionalna tima, nego jedinstveni bosanski tim.
U cjelini otpor novoj vlasti malaksava.

Promjena fizionomije entiteta

Paralelno sa preuzimanjem vlasti od strane probosanski orijentisanih kadrova, a prema rjesenju Visokog predstavnika UN Petrica, odvija se i proces provedbe odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH i u vezi s tim usaglasavanja ustava entiteta sa Ustavom BiH, cime ce se ustavno-pravno otkloniti diskriminatorski polozaj Srba u FBiH i Bosnjaka i Hrvata u RS i citava teritorija BiH podjednako pripadati svim njenim narodima i gradjanima.
I jedno i drugo ima za cilj profunkcionisanje BiH kao jedinstvene drzave. Sa starom vlasti to se nije moglo postici.

Izgledi za uspjeh

U BiH u cjelini postoji kriticna masa i u narodu i u politickim strukturama koje su za promjene. Navedenim promjenama u vlasti i predstojecim promjenama u drustveno-politickoj fizionomiji entiteta, shodno odluci Ustavnog suda, za to se stvara solidna osnova. Medjutim, proces se nece odvijati bez teskoca. Treba ocekivati jak otpor nacionalistickih struktura koje su ostale u vlasti, kao i van njih.
Narocito treba ocekivati snazan otpor u pojedinim podrucjima gdje HDZ ima apsolutnu vlast, kao sto su Zapadno-hercegovacki i Livanjski kanton. Sasvim je druga situacija u Srednje-bosanskom i Posavskom kantonu, gdje HDZ nema apsolutnu vlast. Isto tako, treba ocekivati jaci otpor u Istocnoj Bosni, gdje je na vlasti SDS, u vezi provedbe odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda i ravnopravnosti Bosnjaka i Hrvata na njihovoj teritoriji.
Veoma je znacajno da su faktori medjunarodne zajednice u trouglu SRJ, Hrvatska i BiH svesrdno podrzali proces konacnog uklanjanja sa vlasti protagonista rata i poslije ratnih nevolja i da su spremni podrzavati nove vlasti u njihovoj borbi za demokratizaciju.

Odnos susjeda

Sto se tice Srbije ne bi se moglo reci da su se nove vlasti pretrgle u pruzanju podrske. Istina, prije dolaska na vlast Alijanse za promjene uspostavljeni su diplomatski odnosi, nagovjestena saradnja u svim oblastima od interesa za obje drzave, ali upravo u toku preuzimanja vlasti od strane Alijanse pokrenuto je pitanje donosenja sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima SRJ–RS. Prevelika zurba u potpisivanju tog sporazuma, red poteza po kojem se taj sporazum donosi prije nego su doneseni sporazumi o saradnji na nivou drzava u punom kapacitetu, kao i izvjesna tajanstvenost u izradi njegovog sadrzaja, izazvali su odredjeno podozrenje u Sarajevu. 
U vezi sa ovim sporazumom treba imati u vidu da medjunarodna zajednica nece tolerisati nikakvu materijalno-finansijsku pomoc RS od strane SRJ u oblasti odbrane i bezbjednosti, koja i danas postoji. Kongres SAD je svojim nedavnim ukazom o fondovima finansijsku pomoc Srbiji uslovio prekidom takve pomoci RS.
Vladajuce strukture Hrvatske podrzale su novu vlast u BiH i osudile politiku Ante Jelavica i ekstremnog rukovodstva HDZ BiH. Medjutim, HDZ Hrvatske, a posebno njeni ekstremisti, dali su punu podrsku Anti Jelavicu. U stvari, i jedni i drugi su se povezali u borbi protiv postojeceg rezima u Hrvatskoj i nove vlasti u BiH.

Poboljsanje polozaja BiH u regionu i Evropi

Da bi BiH mogla uci u regionalne i evropske integracije ona mora da se integrise u okviru same sebe. Tek sada, navedenim promjenama, stvoreni su za to potrebni preduslovi. Ovim promjenama ona ce doprinijeti zapocetom procesu demokratske obnove i regionalnog povezivanja. 
BiH ocekuje da ce SRJ i Hrvatska, u okviru procesa demokratizacije, utjecati na srpsku, odnosno hrvatsku populaciju u BiH u pravcu obnove narusenog zajednickog zivota svih naroda u BiH i za sto jace integrisanje u bosansko-hercegovacko drustvo.
Polazeci od principa nepromjenljivosti drzavnih granica (izuzev sporazumno) i postivanja univerzalnih ljudskih prava, BiH se ostro suprotstavlja anahronoj ideji nekih isluzenih politicara i politickih krugova u svijetu o navodnom rjesavanju krize na Balkanu putem trgovine teritorijama. Shodno tim principima ona pozdravlja politiku SRJ da se, u zajednici sa faktorima medjunarodne zajednice, mirnim putem nadje rjesenje za akutnu situaciju na jugu Srbije i za rjesenje problema Kosova.