Alec Guiral
Ligue Française de l’Enseignement et de l’Education Permanente
Paris, France

Postovani Alec,
U ponedeljak (15. listopada) me je nazvao gospodin Radenko Udovicic iz Sarajeva, pozvavsi me na raspravu u cetvrtak (18. listopada) u sklopu Sveucilista komunikacija. Pri tom se pozvao na naseg zajednickog kolegu poznanika koji me je navodno preporucio. Nazalost, kako sam vec preuzeo neke obaveze nemoguce mi je bilo u tako kratkom vremenu organizirati odlazak u Sarajevo. No, tijekom razgovora s Radenkom Udovicicem nisam mogao sakriti iznenadjenje da o Sveucilistu komunikacija u Sarajevu tek sada dobivamo informaciju, iako smo o njegovom utemeljenju razgovarali svi zajedno s gospodinom Marcelom Desvergnesom prosle godine u Hourtinu. A koliko znam u Sarajevo nije pozvan ni Ruzhdie Kadriu iz Kosova sot, dok su kolege iz Studia 99 i Republike pozvani tek kao obicni sudionici skupa. 
Da ce se stvari tako odvijati dalo se naslutiti jos u proljece kada smo saznali da operativnu organizaciju Sveucilista komunikacija preuzima Media plan iz Sarajeva. Krajem ozujka nazvao me gospodin Zoran Udovicic predlozivsi sastanak u Zagrebu pocetkom travnja, gdje smo zajedno s ljudima Media plana, njihovih hrvatskih partnera iz Centra za obrazovanje novinara jugoistocne Europe iz Opatije, predstavnika Sveucilista komunikacija iz Francuske i same Lige trebali razgovarati o pripremi skupa u Sarajevu u listopadu. Ispricao sam se tada u svoje ime i u ime gospodina Mancea jer smo obojica te dane predvidjene za razgovor bili zauzeti, tocnije bili smo na duzem putu. Od tada vise nismo primili nikakav glas ni od Media plana ni od njihovih hrvatskih partnera. Shvatio sam da sve ide unaprijed predvidjenim tijekom, a da je razgovor u Zagrebu trebao u stvari biti samo pokrice na ime dotadasnje involviranosti Novog lista u pokretanje projekta.
Ne treba puno da se zbroji dva i dva. Nakon razgovora s Adilom i drugim nasim prijateljima, ostao mi je gorak okus da smo u jednoj fazi projekta, kojeg je i Liga za obrazovanje ocito bila tek dio, »iskoristeni« kako bi se na temelju nase inicijalne suradnje i prezentacije iste u francuskim medijima i institucijama u igru ubacio drugi. Ni to nije posebno iznenadjenje kada se zna da je financijer Media plana francusko ministarstvo vanjskih poslova, odnosno Vlada, a i Ti si nam na nasoj posljednjoj zajednickoj veceri u Parizu, objasnjavajuci moguce poteskoce i potrebu lobiranja, nesto slicno bar nagovjestio. 
Dopusti da budem potpuno iskren prema Tebi jer si se, organizirajuci nase susrete, pokazao u najboljem svjetlu. Shvatio si to, vjerujem da pri tom dijelim i misljenje svojih kolega iz drugih medija, kao vlastiti izazov dajuci od sebe maksimum. Medjutim, kada se podvuce crta ispada da je to sto se pocelo dogadjati nakon pocetka 2001. godine nas zajednicki poraz. Pri tom ne smijem zaboraviti ni entuzijazam i energiju Milosa Lazina, covjeka koji je imajuci izvrstan uvid u ono sto se medijski radi na prostoru bivse Jugoslavije doista izabrao najbolje medije – medije bez ikakve sjene kada je rijec o promoviranju demokratskih ideja i vrijednosti, necega sto u ovom dijelu Europe tako cesto nedostaje – i preporucio ih Ligi za obrazovanje, ne zaleci ni vlastitog vremena za uspjeh projekta.
Milos Ti, dakle, jos jednom moze posvjedociti da je Liga za obrazovanje imala posla s kremom novinarstva na prostorima bivse Jugoslavije. Nemamo najvece tiraze i cujnost, ali se zbog afirmacije demokratskih vrijednosti i kriticnog odnosa prema potezima svake vlasti nas glas apsolutno uvazava. I u intelektualnim i u politickim krugovima, da ne govorimo o citateljima svih mogucih profila. Isto to vrijedi i kada je rijec o novinarskom ugledu u svojim sredinama nas koje ste ugoscavali u Francuskoj, i nasih kolega koje nazalost niste imali prilike upoznati. 
Kada je rijec o Novom listu, ali i svima ostalima iz skupine Mediji za demokraciju, ponadali smo se u jednom trenutku da smo preko Lige kao posrednika dobili prigodu da kroz financijsku, kadrovsku ili neku drugu pomoc ojacamo svoju nezavisnu poziciju u situaciji kada nase zemlje preplavljuje strani kapital i kapital domacih medijskih mogula koji zele svirati po vec napisanim notama. Mi smo prezivjeli i u najgorim mogucim uvjetima, Novi list je primjerice tvrtka koja posluje uspjesno i uspjesno se razvija i dalje (usput, nitko iz Lige u ove dvije godine nije pokazao zelju da nas obidje i na licu mjesta se uvjeri u neke stvari), i nismo trazili novac ili drugu vrstu pomoci da bi se o nekoga ogrebali i iskoristili, nego kao moguce olaksanje u buducem razvoju na temelju promicanja ideja koje bezrezervno zastupamo. O tome smo Nebojsa, Adil, Ruzhdie i ja govorili na svakom nasem susretu, a Nebojsa, Adil i ja i na proslogodisnjem novinarskom skupu u Lilleu u organizaciji Reportera bez granica. Stovise, i nakon promjena vlasti u nasim zemljama na tom se podrucju ima sto raditi, jer netolerancija, govor mrznje, nepostivanje demokratske procedure i slicne stvari ne mogu na ovim prostorima isceznuti preko noci. No, ocito je da i Liga i njeni sponzori stvar vide drukcije, pa su tako i za konkretnu pomoc i za organizaciju Sveucilista komunikacija podobnije institucije koje francuske vlasti mogu kontrolirati. Mi smo prakticki bili u jednoj fazi manekeni, a kada je trebalo »obrati vrhnje« podobniji su bili neki drugi.
Otuda okus gorcine, koji kao »oficir za vezu« Novog lista u kontaktima s Ligom, Republikom, Studiom 99 i Kosova sot, s nekom godinom zivota i dugogodisnjim stazem u javnom djelovanju, nastojim izraziti i ovim pismom. Tebi Alec u osobno ime i ime Novog lista dugujem veliku zahvalnost za sve sto si ucinio, na gostoprimstvu koje si nam ukazao u Parizu prilikom nasih dolazaka. Nadam se da cemo imati prilike jos se sresti i kao privatne osobe popricati o mnogim zajednickim temama. Molim te da pozdrave i zahvalu preneses i drugim ljudima u celnistvu Lige s kojima sam se imao cast upoznati. Medjutim, sto se Novog lista tice, a s tim je suglasan i gospodin Mance, nema potrebe za daljnjim angazmanom Lige u nasim zajednickim projektima suradnje cetiri medija. Vjerujem da cemo uskoro, i bez Lige, uspjeti organizirati novi zajednicki skup, postupno prosirujuci nasu suradnju, te da ce to doista postati stalna praksa kako je i bilo predvidjeno na samom pocetku.

P. S. Pismo sam poslao na znanje Milosu Lazinu, Nebojsi Popovu, Adilu Kulenovicu i Ruzhdiu Kadriu.