Broj 272

Alternativa

Interdisciplinaran i multidisciplinaran pristup tranziciji

Ove jeseni zapocela je realizacija medjunarodnog projekta pod naslovom Institucionalni okvir i politicka kultura u Hrvatskoj i SR Jugoslaviji. Projekt se realizira posredstvom specijalizirane nevladine organizacije Centar za demokratsku tranziciju (CEDET) iz Beograda, cija je predsjednica Dragica Vujadinovic Milinkovic, profesorica Pravnog fakulteta u Beogradu. Centar je osnovan krajem 2000. godine. 
No, i projekt i CEDEM imaju svoju pozornosti vrijednu prethistoriju. Devedesetih godina odrzavali su stalne kontakte oni teoreticari/ke i istrazivaci/ce iz zemalja regije koji nisu podlegli iskusenjima etnicke homogenizacije. Rezultat te suradnje je nekoliko konferencija i zbornika, a u drugoj polovini devedesetih godina dio te suradnje institucionaliziran je projektom 10+, u cijem su okviru odrzane tri konferencije (Budimpesta, Subotica, Beograd) te objavljen i jedan zbornik na engleskom jeziku pod naslovom Civil Society in the Countries in Transition (Subotica 1999, uredili Milan Podunavac i Nadja Skenderovic Cuk). Ispostavilo se da su nuzna i empirijska istrazivanja (naravno, uz koristenje vec obavljenih istrazivanja), kojima bi se evidentirale podudarnosti i specificnosti tranzicijskih procesa u zemljama regije, tako da je dio suradnika spomenutog projekta jos 1999. godine zapoceo s elaboracijom ideje novog projekta, a ta je ideja operativno definirana na skupu u Budimpesti 2000. godine.
Na temelju donacije Freedom Housea zapocela su ove jeseni istrazivanja u okviru prvog dijela projekta, koji se odnosi na institucionalni okvir demokratske transformacije zemalja obuhvacenih projektom (Hrvatske, te Srbije i Crne Gore, odnosno SR Jugoslavije). U tom dijelu projekta izravno sudjeluje osamnaestoro istrazivaca/ica raznih profila (pravnika, filozofa, sociologa i politologa) iz Beograda, Zagreba, Novog Sada, Podgorice i Splita, a u cjelokupnom projektu okupljeno je oko 40 istrazivaca istovjetnog profila (s time da su takodjer zastupljeni ekonomisti i historicari, a zastupljeni su i istrazivaci iz jos nekih centara u regiji). Najvecim dijelom radi se o iskusnim i afirmiranim strucnjacima (vecina ima najvisa znanstvena, odnosno znanstveno-nastavna zvanja), ali ima i mladih suradnika, koji se nalaze na samom pocetku istrazivacke karijere i kojima je to prvo (ili jedno od prvih) sudjelovanja u nekom ambicioznijem projektu. U tom smislu moglo bi se reci da projekt ima i edukativnu dimenziju. No, projekt posjeduje i edukativnu dimenziju u najuzem znacenju rijeci: predvidjeno je, naime, da ce na konferenciji kojom ce se poceti privoditi kraju prva faza rada (a koja ce se odrzati u proljece 2002. godine) sudjelovati i 25 studenata/ica postdiplomskog ranga (ili koji se nalaze pred dovrsetkom dodiplomskog studija), i to po desetoro iz Srbije i Hrvatske te petoro iz Crne Gore. Inace prva faza projekta treba se okoncati objavljivanjem zbornika. Zbornik nece obuhvatiti samo pojedinacne radove kojima ce se prezentirati rezultati istrazivanja svake od sedam tema nego i relevantne diskusije o tim radovima, kako one koje ce se oblikovati u toku interaktivne rasprave o preliminarnim verzijama radova, tako i one koje ce se artikulirati na konferenciji. Predvidjen je i skupni zakljucak, sinteticki rad s prijedlozima i sugestijama aplikativnog karaktera.
Teme koje se obradjuju u prvom dijelu projekta su:
ustavno pitanje,
politicki sistemi i politicke elite,
stranacki sistemi,
izborni sistemi,
sudski sistemi,
teritorijalna organizacija,
Pakt o stabilnosti.
Teme se u nacelu obradjuju tako sto istrazivaci iz pojedinih zemalja na temelju jedinstvenog predloska (koji medjusobno dogovaraju) paralelno i uz permanentnu razmjenu ideja istrazuju odredjenu problematiku, te formuliraju preliminarnu (radnu) verziju teksta, pri cemu se posebno vodi racuna o:
koristenju relevantnih empirijskih pokazatelja, u prvom redu onih koji se odnose na vlastitu sredinu (ali ne zanemarujuci ni one iz drugih sredina),
interaktivnom i komparativnom pristupu istrazivanju i njegovoj prezentaciji,
nuznosti kriticke rekonstrukcije geneze i kriticke prosudbe sadasnjeg stanja u pojedinom segmentu institucionalne zbilje,
apsolutnom primatu svrhe istrazivanja nad svim drugim aspektima, a svrha jest kriticka analiza perspektiva kvalitativnog poboljsanja institucionalnog okvira koji omogucuje demokratsku preobrazbu svake od zemalja i regije u cjelini.
Kriticka analiza ni u kom slucaju ne ostaje na razini konstatacija (a pogotovo se ne iscrpljuje u tugovanju ili zdvajanju nad beznadnom ili zalosnom situacijom u kojoj su se nase zemlje zatekle nakon desetljeca bespuca) nego se usredotocuje na formuliranje primjenjivih i realisticnih prijedloga i sugestija za poboljsanje institucionalnog okvira, za njegovu prilagodbu demokratskim standardima (bez mehanickog kopiranja neadekvatnih ili neprimjenjivih modela) i za njegovo uzdizanje na visi stupanj funkcionalnosti u odnosu na generalni cilj tranzicije: oblikovanje demokratskih poredaka koji ce omoguciti nesmetan razvoj slobodnog i pravednog drustva. Pri tom ce se uzeti u obzir sve relevantne dimenzije demokratske transformacije drustva, od konteksta evropskih integracija (koji u bitnom smislu ukljucuje nuznost institucionalne adaptacije evropskim standardima i postivanje evropskih kriterija), pa do momenata koji su nuzni za oblikovanje civilne kulture primjerene demokratskom drustvu (afirmacija principa mirnog razrjesavanja sukoba nasuprot dominantne idolatrije sile i nasilja, afirmacija rodne jednakopravnosti nasuprot dominantnom patrijarhalnom mentalitetu i bitnoj neravnotezi odnosa moci itd.).


Plast; 120x210x120cm, 1999. Vosak; porcelanski andjeli; malj iz Jasenovca; plast A. Stepinca, 
borca na Solunskom frontu za vreme Prvog svetskog rata, zagrebackog kardinala
za vreme NDH tokom Drugog svetskog rata - sveca, nemog svedoka ili ratnog zlocinca

Upravo je ta aplikativna dimenzija projekta ono sto ga izdvaja iz niza slicnih ili naizgled slicnih istrazivanja. No, jos su dvije specificnosti ovoga projekta. Jedan od novuma jest to da je ovo jedan od prvih projekata koji okuplja istrazivace/ice iz donedavno zaracenih zemalja (a predvidjeno je da se nakon prve, uvjetno receno eksperimentalne faze, u projekt personalno i tematski ukljuce i istrazivaci iz drugih zemalja regije, u prvom redu iz Bosne i Hercegovine). Drugo, projekt okuplja zavidan broj istrazivaca iz niza drustvenih znanosti, te ima izrazit multidisciplinaran i interdisciplinaran karakter. Svijest da se znanost i drustvena teorija samo interdisciplinarnim pristupom (koji se, dakako, nuzno kombinira s multidisciplinarnom obradom pojedinih metodskih i/ili sadrzajnih dimenzija kompleksnog predmeta istrazivanja) mogu primjereno suociti sa slozenom zbiljom tzv. tranzicije (a i sam taj popularan pojam zasluzuje kriticku elaboraciju) prevagnula je pri odluci da se izbjegne iskusenje disciplinarnog zatvaranja, metodske i bilo koje druge jednostranosti ili tzv. cista (pseudofilozofirajuceg) teorijskog pristupa.
Inzistiranje na primjenljivosti rezultata istrazivanja daje projektu jos jednu vrijednost. Naime, po svojoj ambiciji projekt ukida antitezu funkcionalistickog i emancipatorskog pristupa, a jednako tako i antitezu znanstveno neutralnog i kritickog pristupa. Rezultati, formulirani u obliku sugestija i preporuka, sluzit ce politickim i socijalnim snagama koje se zauzimaju za modernizaciju i demokratizaciju zemalja regije kao moguci orijentir u praktickom suocavanju s kontradiktornim i nadasve kompleksnim problemskim cvoristima, bez cijeg razrjesavanja nema sanse da se odnosna drustva emancipiraju od opterecujuceg i inhibitornog nasljedja proslosti. U tom smislu projekt je po svom karakteru istodobno i funkcionalisticki i emancipatorski, njegova metoda jest bespostedno traganje za relevantnim cinjenicama (tradicionalnim bi se rjecnikom reklo: traganje za istinom, no pojam istine opterecen je odvise visokom razinom problematicnosti a da bi ga se smjelo koristiti u neupitnom obliku), dok je njegova svrha kriticka rekonstrukcija zatecenog stanja i kriticko formuliranje dostupnih alternativa.
Teorija, dakako, nema sama po sebi moc pozeljnog (ili bilo kakvog) mijenjanja zatecenih okolnosti. No, bez teorije, utemeljene na empirijskim i drugim pouzdanim uvidima u stanje stvari i u tendencije koje su na djelu, emancipatorska (i svaka druga smislena) praksa osudjena je na improvizacije, snalazenje u sumi neprozirnih i kontradiktornih danosti, ukratko, na lutanje po mraku novih bespuca. U kojoj ce mjeri rezultati ovog projekta pomoci izbjegavanju znanih (a pogotovo nepoznatih i neevidentiranih) stranputica pokazat ce njihova primjena u praksi tranzicijskih procesa, koji se tek moraju poceti suocavati s najkompleksnijim izazovima, uvjetovanih sto negativnim nasljedjem, sto pak strukturalnim razlozima raznovrsne provenijencije. I to, dakle verifikacija stupnja emancipacijske funkcionalnosti rezultata, bice visestruko indikativno.

Lino Veljak   



© 1996 - 2001 Republika& Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar