Beograd, Godina XV (2003)
Broj 306-307
 

1-30. april 2003.

 

Državljani

Povodom zločina nad premijerom Đinđićem desilo se i nešto ohrabrujuće. Na javnoj sceni pojavilo se mnoštvo lica koja obično ne viđamo. Govorili su ono što obično ne čujemo. Nisu to samo izrazi žalosti i gneva, niti tek prigodne pohvale pokojnika. Zajednička im je vera u normalan život s onu stranu vladavine zločina i pljačke. Slična lica i reči probijali su se u javnost sve vreme borbe protiv starog režima ali su utihnuli i nestajali. Državljani, i nekad i sad, ištu normalnu državu, da ne ostanu puževi-golaći bez minimalne zaštite, izloženi goloj vlasti ili dominaciji zločinaca i pljačkaša. Hoće li ih vlast napokon čuti i uvažiti? Bitno je, dabome, šta sami državljani mogu učiniti da se njihova želja i volja jasnije, snažnije i trajnije izrazi, i da uspešno usmeravaju i kontrolišu vlast?

N. P.