Zločini u ime naroda

Siniša Jakonić, "Zločini Miloševićeve tajne policije", bez naznake izdavača, mesta i godine izdavanja, str. 221

Nedavno objavljena knjiga kikindskog novinara i publiciste i nekadašnjeg pripadnika Službe državne bezbednosti Siniše Jakonića našoj javnosti predočava množinu dokumenata što tajnih što javnih, koji odslikavaju najrazličitije međusobne - podmukle i zakulisne - igre pojedinih političkih centara moći, ali i autorovo iskustveno viđenje Službe, njene organizacije metoda rada, karakternih osobina njenih rukovodilaca i agenata, ali i zločine koji su činjeni u ime viših ciljeva i interesa. Jakonić je srazmerno kratko radio u SDB-u, jedva nekoliko godina, ali je dobivši otkaz zbog neslaganja, kako sa oficijelnom državnom politikom toga vremena (1985-89) tako i sa neprimerenim i surovim metodama rada ove službe, pokušao da nam dočara atmosferu i odnose u njoj. Iako naslov sugeriše da je reč o Miloševićevoj tajnoj policiji, kroz brojne reminiscencije prošlosti Jakonić pokušava da osvetli i mnoge događaje iz Titove epohe, pa i znatno ranije: špijuniranja i političke igre unutar same KPJ pre rata i u toku same NOB. Izrazito antikomunistički, autorov stav onemogućuje mu potpunu objektivnost; neretko on svoje komentare plasira tako da oni imaju valencu kanona o kojem se nema šta diskutovati. Ipak, valja priznati da je predano i vredno sakupljao izvore, kopirao tajna dokumenta, sakupljao značajnu građu koja će, svakako, koristiti drugim autorima koji se bave proučavanjem ne samo naše novije prošlosti nego i onima koji izučavaju metode i postupke komunističkih tajnih službi.
Kao rođeni Kikinđanin, Jakonić posebno apostrofira svog sugrađanina Tomu Granfila, istaknutog funkcionera Titovog režima. Za njega, povodeći se za navodima i dokumentima koje je sakupio lokalni istoričar Luka Nadlački, tvrdi da je bio nemački špijun koji se docnije infiltrirao u Komunističku partiju, a po završetku rata postao potpredsednik vlade i ambasador SFRJ u Vašingtonu. Posebno su zanimljive Jakonićeve beleške o sudbini banatskih Nemaca odmah posle ulaska sovjetskih i partizanskih trupa u Banat. Samo u Kikindi su postojala dva logora za Nemce, manji kod Mokrinskog groblja, a veći blizu današne fabrike "Prima". Jakonić navodi dokumente iz kojih se vide mnogobrojna zverstva polupismenih i primitivnih partizanskih lokalnih komandanata prema nemačkoj populaciji, naročito ženskoj, u vidu pretnji, ucena, silovanja... Toma Granfil, koji je Jakoniću (kao i starom istoričaru Nadlačkom) istinska fiksacija, takođe okreće ćurak naopako i učestvuje u progonu domaćih Švaba. Dragocena su svedočenja koja je Jakonić prikupio od preživelih Nemaca; ništa manje nije značajno ni to što on pažljivo prateći sva zbivanja oko tog prvog velikog etničkog čišćenja u Evropi (1944-48) sakuplja sve što je o tome govoreno ili pisano.
Naročito zanimljivi za istoričare biće Jakonićevi opisi njegovih pretpostavljenih, lokalnih agenata i šefova SDB Kikinda ali ništa manje i njihovih metoda rada. Praktično bi se moglo zaključiti da su ti metodi isti i u Miloševićevo vreme što dokazuju poznate tvrdnje da su poslovi tajne policije i agenata, prostorno pa i vremenski zapravo univerzalna kategorija. Samo tako bi se mogao opravdati naslov ove knjige. Na kraju da zaključimo: Jakonić je izneo obilje dokumenata koji mogu poslužiti za dalja izučavanja naše nedavne prošlosti, iako verujemo da autor nije imao nameru da dâ sveobuhvatnu analizu rada SDB uopšte, već samo da načne tu ozbiljnu i nadasve delikatnu temu.

Z. M.