Godinu dana nakon "Bljeska" i "Oluje"

Od samog pocetka sukoba u Hrvatskoj prisutan je tip politike "tajnih moci" (arcana imperii), gdje se sve odluke i potezi donose u "tajnim" krugovima, daleko od ociju javnosti i bilo kakve kontrole. Zbog toga se ne treba cuditi sto su rezultati takve politike katastrofalni

Proslo je godinu dana otkako su Krajisnici iz Republike Hrvatske napustili svoje domove i postali izbjeglice. Dogodilo se to nakon hrvatske vojne ofanzive "Oluja", a nekoliko mjeseci prije toga, ista stvar dogodila se i sa Srbima iz zapadne Slavonije, nakon hrvatske vojne akcije "Bljesak". Tih mjeseci prosle godine, u Srbiju i Crnu Goru, slilo se oko 200.000 ljudi. Teritorijalni problem Hrvatske time je priveden kraju, a srpsko pitanje u Hrvatskoj takodje.

Od tada do danas, osim promjenjene etnicke slike u Hrvatskoj, i povecanog broja stanovnika u Srbiji i Crnoj Gori, nista se drugo nije dogodilo sto bi bitno uticalo na zivot ovih prognanih ljudi. Ne zna se jos ni kako se sve to odigralo, ni sta ce biti dalje. Pitanja su od velike vaznosti, jer od njih zavisi i tok ostalih buducih dogadjaja vezanih za ove ljude.

Gotovo niko od aktera i analiticara ovih zbivanja ne pokusava da dublje pronikne u sustinu ovih dogadjaja. Pad Krajine i proterivanje Srba, svi uglavnom svode na - izdaju. Izdali su ovi, izdali su oni, i slicno. Hrvatska strana ove akcije smatra za svoju veliku pobjedu, a to sto nakon te "pobjede" na tom podrucju vise nema stanovnika i zivota, nije bitno, jer ionako je to bio cilj akcije. Ako je neko i ostao, i on mora sto pre nestati, o cemu govore podaci medjunarodnih i hrvatskih nevladinih organizacija koje se bave zastitom ljudskih prava i humanitarnim radom.

Medjutim, malo tko se zapita, zasto se to odigralo onako kako se odigralo, i zasto je to na kraju krajeva tesko ustanoviti? Jedan od mogucih odgovora, koji se u analizama ovih zbivanja cesto zaboravlja, nalazi se u tipu politike koja je vodjena, ili bolje receno u primjeni nepolitickih sredstava. Od samog pocetka sukoba u Hrvatskoj prisutan je tip politike "tajnih moci" (arcana imperii), gdje se sve odluke i potezi donose u "tajnim" krugovima, daleko od ociju javnosti i bilo kakve kontrole. U takvom tipu politike, razvija se cijeli jedan niz hijerarhijski organizovanih nedemokratskih struktura moci (vlasti), koji funkcionise po istom principu kao i sam vrh, i to od lokalne zajednice, vojnih jedinica, pa sve do vodecih stranaka i drzave. Odluke se donose na tajnim sastancima, i u sukobima razlicitih politickih klanova. Legalni oblici politicke borbe se primenjuju samo "fasadno", ali i to rijetko. U takvoj vrsti "nepoliticke" politike sukobi se ne rijesavaju pregovorima i dogovorima, vec zakulisnim igrama, prevarama, podmetanjima i silom kao najpouzdanijim sredstvom za rjesavanje problema, i to kako unutar svog kruga, tako i prema onima drugima izvan njega. U takvom tipu politike treba se sagledati i problematika srpskog pitanja u Hrvatskoj, pa ce onda biti jasniji odgovor na pitanje zasto se pouzdano ne zna kako se sve to tako katastrofalno zavrsilo po taj narod. Takodje u tom svijetlu treba gledati i brojna odbijanja rjesenja za problem Srba u Hrvatskoj, od prve verzije kulturne autonomije iz 1990. godine, pa sve do Plana Z-4, koji narodu tih krajeva nikad nisu valjano prikazani i objasnjeni, i o kojima on nikada nije imao mogucnosti da se slobodno izjasni.

Ipak, danas je bitnija stvar sta dalje sa ovim ljudima. Ni nakon godinu dana, osim pukih proklamacija o pravu na povratak, veoma malo je sta na tom planu i uradjeno. Niti su pripremljeni uslovi za njihov povratak, a niti za ostanak; i medjunarodne organizacije i drzavni organi kao da se neckaju da se cvrsto uhvate ovog problema.

Uslovi za povratak su vrlo nepovoljni, jer i oni koji su ostali nisu tu rado vidjeni. Pilot projekti povratka Hrvata u Ernestinovo, Bilje i Antunovac u istocnoj Slavoniji, te Srba u Kusonje u zapadnoj Slavoniji, slabo napreduju, tako da je potparol Visokog komesarijata UN za izbjeglice, Marvan Elkeri, izjavio da je "povratak izbjeglih apsolutno nezadovoljavajuci".

Ni sa ostankom, tamo gdje se te izbjeglice nalaze, nije mnogo bolje. Svakodnevna su maltretiranja ovih ljudi, o cemu nas izvjestava opoziciona stampa. Plan integracije jos uvijek ne postoji. Sve se radi kao i do sada, od danas do sutra, pa cemo dalje vidjeti. Privid angazovanosti drzave oko izbjeglica, nadomjesta se njenim velikim ovlastima u raspolaganju njihovim zivotima, i stalnom seljakanju iz jednog dijela zemlje u drugi.

Zarko Paunovic

[Posaljite nam vas komentar]

[© Copyright Republika & Yurope 1996 - Sva prava zadrzana]