Privreda


Poskupljenja krajem godine

Iz mesecnih analiza i prognoza Instituta ekonomskih nauka

Odredjeno ozivljavanje industrijske proizvodnje u Jugoslaviji ostvareno tokom poslednja tri meseca posledica je ekspanzije kredita i novca i rastuceg spoljnotrgovinskog deficita - koji se siri, i pored pojacanog rasta izvoza. Ekspanzivna monetarna politika nije se u odgovarajucoj meri odrazila na porast cena ciji se, za nase prilike, umereni rast moze ocekivati i tokom naredna dva ili tri meseca. Ubrzanje rasta cena je, medjutim, neizbezno i verovatno ce se dogoditi krajem godine, kada se moze ocekivati i iscrpljivanje podsticajnih efekata na industrijsku aktivnost.

Cene. Posle relativno umerenog rasta maloprodajnih cena tokom drugog tromesecja - po oko 3% u aprilu i julu i oko 2% u maju - u junu, kada mu sezonski nije vreme, doslo je do izrazitog skoka maloprodajnih cena od 6,6% u odnosu na prethodni mesec. Na to su prvenstveno uticale cene usluga svojim povecanjem od skoro 19% i cene industrijskih i prehrambenih proizvoda koje su porasle za vise od 10%. U avgustu su ukupne cene na malo povecane 2,3%, uz upozoravajuci skok cena mesa posle snimanja cena za avgust. Izgleda da je rast troskova polako poceo da se ugradjuje u industrijske cene, uprkos slaboj realizaciji te robe na domacem trzistu. To je proces koji ce u nastavku godine biti olaksan, jer se u novcanoj sferi sada moze govoriti o ekspanzivnoj tendenciji. Ukoliko se u naredna dva meseca rast cena ne intenzivira, s obzirom na visok spoljnotrgovinski deficit, njegovo osetno ubrzanje moze se ocekivati tokom poslednja dva ovogodisnja meseca, kako zbog rasta troskova, tako i zbog narusenih pariteta i monetarne relaksacije.

Industrijska proizvodnja u julu je svega 3,1% manja nego u junu, sto je bez presedana u proslosti. Ocekivani pad industrijske proizvodnje - zbog sezonskog faktora i kada se uzme u obzir povoljan kalendar - bio je 12%, pa izlazi da je u julu ostvaren desezonirani rast od oko 19%. Priblizno jedna cetvrtina desezoniranog povecanja ukupne industrijske proizvodnje u julu zasnovana je na stvarnom povecanju proizvodnje u granama energetskog kompleksa. Drugu kategoriju cine grane kod kojih bi u julu ocekivan pad proizvodnje prema sezonskom faktoru bio izrazito intenzivan (od 18% kod prehrambene industrije, sve do 63% u industriji gume, vise od 40% u tekstilnoj industriji, industriji obuce itd.) - a taj ocekivan pad je ili sasvim izostao ili je bitno redukovan. Efekat u realnosti izostalog ocekivanog sezonskog pada na povecanje ukupne proizvodnje u desezoniranoj seriji pokriva preostale tri cetvrtine tog rasta.

Na podrucju spoljnotrgovinske razmene izvoz je presao u rastucu tendenciju, pocevsi od februara ove godine i u julu je imao trendnu stopu rasta od 5,65% mesecno. U samom julu nije nastavljeno ubrzavanje trenda rasta izvoza. Odrzavanje ovako visoke dinamike izvoza tesko se moze ocekivati, na sta upucuje i struktura samog izvoza. Naime, u ukupnom izvozu - koji je za prvih sedam ovogodisnjih meseci iznosio 936,5 miliona dolara - vise od 45% odnosi se na svega pet pozicija. To je izvoz zitarica i proizvoda od zitarica, povrca i voca (maline?), izvoz obojenih metala, izvoz gvozdja i celika i izvoz elektroindustrije (kablovi). Znacajno je sto u izvozu, odnosno u ukupnoj spoljnotrgovinskoj razmeni raste udeo izvoza u razvijene zemlje, posebno u Evropsku uniju i sto raste udeo kupoprodajnih odnosa. Dominantnu poziciju u strukturi uvoza imaju proizvodi namenjeni reprodukciji, na koje otpada dve trecine uvoza, a najmanje ucesce (tek nesto manje od 14%) imaju proizvodi namenjeni investicijama. Uprkos snaznom rastu izvoza, deficit spoljnotrgovinske razmene se i dalje siri, a ukupna pokrivenost izvoza uvozom u proteklom sedmomesecnom periodu jos uvek je manja od 50% (formiran deficit od jedne milijarde veci je od ukupno ostvarenog izvoza). Povecava se i prosecan mesecni deficit i on sada, na osnovu podataka za sedam meseci, iznosi 143 miliona dolara. Nastavljanje ovakve tendencije indukovalo bi robni deficit u celoj godini od preko 1,7 milijarde dolara, ali je procena MAP-a da ce u nastavku godine ipak doci do redukcije ovog prosecnog mesecnog deficita, pre svega zbog teskoca u njegovom finansiranju, pa ce se deficit robne razmene u celoj 1996. naci negde u zoni izmedju 1,5 i 1,6 milijarde dolara.

Javna potrosnja: Na sektoru javne potrosnje u junu su nastavljene tendencije koje su bile formirane od pocetka godine. U julu je doslo do preokreta jer je naplata javnih prihoda naglo porasla (14,4%), sto predstavlja realan porast cak i kada se deflacionira vrlo visokim porastom maloprodajnih cena u tom mesecu. Ipak, nominalni raskorak izmedju projektovanih i naplacenih prihoda za javnu potrosnju u periodu januar-jul jos uvek iznosi 23%, a racunajuci i porast cena ti prihodi realno zaostaju cak za 39%. Iako je oficijelan stav da na sektoru javne potrosnje nema deficita, na pojedinim segmentima, kao sto su penzije, moze se izracunati da su isplate premasile prihode. Javlja se deficit i u drugim fondovima (zdravstvo). Najavljeno fiskalno prilagodjavanje u oktobru (smanjenje opterecenja neto plate na odnos 1:1) je pozitivna mera, ali sasvim nedovoljna za ozbiljno fiskalno prilagodjavanje.

Plate: Prosecna plata u julu iznosila je 656 dinara, sto znaci da je njen nominalni porast u tom mesecu bio sporiji nego tokom prethodnih pet meseci, iako je istovremeno ubrzan rast cena i troskova zivota. U julu je, posle tromesecnog porasta realne plate, doslo do njenog ponovnog realnog pada za 2,4%. Iako u celini tokom 1996. realna plata belezi blagi porast, u odnosu na njen maksimalni nivo iz decembra 1994, ona je niza za priblizno jednu cetvrtinu i sada je tek na nivou iz jula 1994. Ono sto se moze proceniti kao najizrazitija pojava zabelezena od pocetka Programa monetarne rekonstrukcije jeste vrlo ostro povecanje jedinicnih troskova rada (racunajuci ovde i sa porezima i doprinosima kojima su opterecene neto zarade). U odnosu na start programa monetarne rekonstrukcije ovi su troskovi ucetvorostruceni. Ovome treba pribrojiti i to da se u disperziji zarada po delatnostima moze zapaziti da se visoke zarade ostvaruju u delatnostima ciji se gubici pokrivaju kvazifiskalnim deficitom ili se ne pokrivaju uopste. Prema prvih sedam meseci prosle godine, za prvih sedam meseci ove, prosecna realna plata niza je za 10%, mada je nominalna plata gotovo udvostrucena, jer je indeks troskova zivota vise nego udvostrucen (indeks porasta 214). U odnosu na maksimalan nivo iz decembra 1994, sada je realna plata niza za priblizno jednu cetvrtinu i u julu 1996. tek je na nivou iz jula 1994.

Monetarna kretanja: Monetarna politika polako dobija ekspanzivna obelezja. Novcana masa je tokom drugog tromesecja povecana za 685 miliona dinara ili 20,4%. Kada se uzme u obzir da je povecanje cena u tom periodu iznosilo 8,3%, proizlazi da je novcana masa i realno uvecana za oko 11%. Glavni tok povecanja novcane mase bili su plasmani banaka, koji su tokom poslednja cetiri meseca povecani za preko 2 milijarde dinara ili za skoro 32%.

Pripremila
Aleksandra Posarac

Komentarisuci optimisticke napise u delu medija o svetloj buducnosti jugoslovenske privrede i standarda stanovnistva, Stojan Stamenkovic, glavni urednik MAP-a je posebno pomenuo intervju objavljen u Politici u kojem se tvrdi da bi Jugoslavija za samo 3 godine mogla da dostigne 10.000 dolara po glavi stanovnika i to bez dinara inostranog kapitala. Stamenkovic je izracunao da bi Jugoslaviji bilo potrebno 11 godina da dostigne taj nivo per capita dohotka, pod pretpostavkom da on raste po 20 posto godisnje (stopa rasta koju je Srpska vlada predvidela za ovu godinu), odnosno 42 godine ako bi jugoslovenski dohodak rastao po stopi koju Svetska banka smatra optimalnom (i tesko ostvarivom) - 5% prosecno godisnje.


Republika br.148 15-30. septembar 1996.
[Posaljite nam vas komentar]

[Arhiva]

[© Copyright Republika & Yurope 1996 - Sva prava zadrzana]