Umor u glavi

Sezona obecanja

Sefica izbornog staba vladajuce druzine obecala nam je, pre neki dan, u mesecima koji dolaze, ubrzani rast standarda. Uskoro ce nam biti kao u onoj prici o vremenima kad su ljudi »od srece sve posrtali i na nos padali«. Necemo stici da potrosimo pare koje cemo dobijati, ni da ponesemo iz trgovina sve sto budemo kupovali, a o gastro tegobama zbog obilnih trpeza da i ne govorimo. Kako odoleti pozivu na putovanje u zemlju blagostanja koji je sadrzan u formuli »ubrzani rast standarda« a koji nam, iz svog skupocenog sanela, odasilje sekretarica SPS-a Gajevica Sumic? Ne moze se odoleti, svi cemo listom glasati za njenu listu.

Odakle li, pitao sam se, iskopase rec »ubrzani«. Iz starih redova voznje kad su pored cira-sporaca postojali ne brzi nego ubrzani vozovi? Kako bilo da bilo formula Sumice Gaj sracunata je na precizan psiholoski efekat. Vladajuca druzina zna da je sadasnje stanje zivotnog standarda toliko depresivno da normalna obecanja kao »dalji rast« ili »porast« ne bi vrsila posao. Posto je zivotni standard vecine zitelja danasnje Srbije u postojanom padu bilo je potrebno smisliti formulu-sliku kretanja u suprotnom smeru i utisnuti je u svest glasackih zamoraca. Samo slika naglog uzleta moze ponistiti sliku konstantnog pada. Formula vec deluje. SPS-ovske aktivistkinje (u dobi od preko 70 godina), napaljene obecanom vizijom zemlje Dembelije, obilaze u mojoj opstini stambene zgrade i propituju stanare da li su upisani u biracke spiskove.

Postoji jedno jednostavno pitanje koje valja postaviti Gajevici Sumic i njenoj druzini: zasto to sto obecavaju nisu ostvarili pre izbora? Sta ih je sprecavalo? Vecini Srba ovo pitanje je na vrhu jezika uvek kad dodju izbori ali, zbog nekog djavola, nikad ga se ne sete.

Beskonacnost povratka

Bosna postaje zemlja apsurda. Koji svi primaju kao normalno stanje. Slusam na radiju ultimatum paljanske policije: »Ako IFOR ne protera Muslimane iz Jusica (sela u koje su se, shvativsi doslovno dejtonski papir, neki ljudi vratili) ucinicemo to mi sami da bismo zastitili teritorijalni integritet Republike Srpske!« Iforovci se svojski trude da nadju resenje, danima traju mucna preganjanja i ubedjivanja ljudi da se vrate tamo otkud su dosli. Niko to ne naziva pravim imenom: multipliciranim etnickim ciscenjem. Etnickim ciscenjem koje postaje ruzna beskonacnost. Izvodjaci dejtonskih radova na terenu su, naravno, za »slobodu kretanja« i »povratak prognanika svojim kucama«. Ali, to treba da bude deo njihove pune cinovnicke uposlenosti. Najpre treba saciniti »pilot-projekte povratka«, »ispitati mogucnosti«, »stvoriti klimu«, »sacekati povoljan razvoj«. I sve to rastegnuti taman toliko koliko je potrebno da u ljudima zamre svaki refleks povratka kuci i da im se smuci i sama pomisao da su nekad, negde, imali svoj dom.

Fabule za debile


		Svi citaoci posize
		- kad Dobrica smisli size!

Svojevremeno je omiljena tema beogradskog patriotsko-bulevarskog novinarstva bilo »dokazivanje« da su se Bosnjaci u Sarajevu - samomasakrirali. Kao svaki »nacionalno utemeljeni« pisac (koji, naravski, mora crpiti iz narodnih izvora) drenovski romanoklepac je, posle dve-tri godine ovu temu razvio i obogatio. Citam da je nedavno negde svojim vernim citaocima odrzao predavanje o svom gadjenju prema zapadnoj civilizaciji u kojoj »CIA organizuje muslimane da ubijaju svoj narod da bi za to optuzila Srbe«. Motiv CIA-e u celoj prici se, koliko znam, javlja prvi put, to je, ocito, umetnicko razigravanje izvornog motiva. Sasvim u duhu uhodanog prosedea »udbaskog realizma«. Dobrica Cosic konstruise svoje filosofsko-patriotske izjave kao sto konstruise svoje romane - navika kicerskog fabuliranja neizleciva je. Njegove izjave uverljive su koliko i sizejni obrti njegovih romana.

Izjava o kojoj je rec zacelo je sizejni konstrukt nekog njegovog buduceg romana. CIA smislja masakr u Sarajevu - ubedjuje Muslimane da ga izvedu - pomocu kontrolisanih medija krivicu svaljuje na Srbe i satanizuje ih! Kakav zaplet!

Gospodin Cosic veruje da se stvarnost zlocina moze zamumuljiti i preoblikovati kic-fabuliranjem. Je li to naivnost ili lupestvo sa predumisljajem? Los knjizevni ukus je benigan, ali kad je udruzen sa bezobrazlukom - nepodnosljivo smrdi. Losa literatura sama po sebi nije zlocin, ali postoji, izgleda, nesto u njenom duhu i postupcima sto je zakonito vodi u opravdanje zlocina. Neko je uostalom rekao da je svaki kic - krvolocan.

Ganutljivi slogani

Sezona kica izgleda da tek pocinje. Beogradski socijalisti obnarodovali su svoj predizborni slogan: »Beograd i ja - to su srca dva!« Sto bi dalje, asocijativnom stazicom, trebalo da dovede do poruke da srca socijalista i srce Beograda u ljubavi stoje. Kampanja ministrice Perisic protiv kica i sunda daje rezultate. Lepse je sa kicem.

Plakat, bratske im, JUL druzine. Slovo »L« tvori sliku vitke golubice. Golubica mira? Ili golubica Mira?

Plakat »Nove demokratije« porucuje »Evo ruke!« Slogan, valjda, treba da bude poziv na drugarsko-postenjacki odnos prema glasacima. Njegov odzvuk lici mi na onaj koji prati »sklapanje mutnih poslova«. A likovno mi ta nisko ispruzena ruka deluje kao ruka valjatora »originalnih svajcarskih satova« u Balkanskoj ulici. (Ucinilo mi se da na plakatu i pise »Evo cuke!«)

Miodrag Stanisavljevic


Republika br.149 1-15. oktobar 1996.
[Posaljite nam vas komentar]

[Arhiva]

[© Copyright Republika & Yurope 1996 - Sva prava zadrzana]