Izbori

Televizija - politicki partner

O medijima pod drzavnom upravom i njihovoj perjanici Radio Televiziji Srbije, skoro vise da nema sta da se kaze. Nikakva nova analiza nije potrebna da bi se shvatilo kakva je uloga, od vlasti uzurpiranih glasila, pogotovo u predizbornim periodima. Kao i ranije i sada se obilato trose udarni TV dnevnici i ostali gledani termini, za neprikrivenu, ne kampanju ili promociju, nego otvorenu podrsku vladajucoj partiji i njenim koalicionim saborcima. Sve je, dakle, kao i pre, samo jos vise i bezocnije.

Nekih novina u ponasanju TV gazda ipak ima. Ne samo da su sebi dali pravo da odredjuju ko moze, a ko ne, da dobije termine za placenu promociju, vec smatraju da slobodno mogu da odrezu enormne cene onima koji im se ne dopadaju. Uzgred, pravilo je u demokratskim evropskim zemljama da se na drzavnoj radio-televiziji programsko vreme dobija iskljucivo besplatno i to po demokratski utvrdjenom kljucu koji podrazumeva ravnopravnost stranaka.

Najznacajniji iskorak televizije je, medjutim, u cinjenici da ona postaje ne samo posrednik, vec izraziti politicki subjekt. Televizija umesto pojedinih institucija sistema ili zajedno sa njima obavlja i one poslove koji njoj ni najmanje ne pripadaju.

Jedan od takvih primera je nedavni razgovor na Prvom kanalu RTS o poziciji nacionalnih manjina u nasem drustvu. S jedne strane ucestvovali su potpredsednik SPS Goran Percevic i ministarka Margit Savovic, a sa druge, predsednik sandzacke SDA Rasim Ljajic i jedne od stranaka vojvodjanskih Madjara Pal Sandor. Predstavnici vlasti su jos jednom demonstrirali »svoj politicki zaokret« i »autenticnu politiku mira« dopunivsi demagosku frazeologiju zalaganjem za gradjansko drustvo. »Treba da vidimo da li hocemo prvo da budemo gradjani ili pripadnici nacionalnih manjina?«, upitala je Margit Savovic, dodavsi: »Mislim da treba prvo da budemo gradjani«. »Treba prvo da budemo pripadnici gradjanske drzave«, dodao je Percevic.

Ponovila se prica o maksimumu svetskih standarda u ostvarivanju ljudskih prava, posebno etnickih skupina, a protivstavljanja Ljajica i Pala, jednostavno nisu uzimana u obzir. Njihovo podsecanje da je drzava Srbija proklamovavsi drzavu svih svojih gradjana istovremeno u svakodnevnom zivotu naglasavala samo srpski nacionalni interes zbog kojeg su, sem Srba, u rat upucivani i Madjari, Muslimani, Albanci i ostali pripadnici manjina, ostala su bez odgovora. Pitanje u kojem su se sagovornici saglasili bilo je ono o potrebi dijaloga izmedju vlasti i predstavnika manjina. I tu se dogodilo nesto vrlo zanimljivo. Percevic i Savovic, uz podrsku voditeljke Ivane Stankovic, zakljucise da je eto ta emisija na RTS pocetak upravo takvog dijaloga. Dakle, umesto da se sretnu sa predstavnicima vlasti u institucijama sistema za to nadleznim, i tu razgovaraju o problemima manjina, lideri manjinskih naroda ce kao sagovornike dobijati ljude iz vlasti zajedno sa TV voditeljima na neobavezujucem terenu pred velikim auditorijumom. Najveci efekat njihove price moze da bude poneka simpatija gledalaca i obecanje da ce se »dijalog« nastaviti. Dok TV institucija ne odluci drugacije.

Rade Veljanovski


Republika br.150 15-31. oktobar 1996.
[Posaljite nam vas komentar]

[Arhiva]

[© Copyright Republika & Yurope 1996 - Sva prava zadrzana]