Broj 157

1. - 15. februar 1997.

Dogadjanja
Sabor na Kosovu

Jos u toku priprema za ovaj sabor izjavio je g. M. Trajkovic za Nasu Borbu kako su Srbi sa Kosova »sramno branili rezim u Beogradu i godine 1990. i 1991.« pa je i njegovo otvaranje 25-26. januara ove godine u Pristini proteklo u tom znaku. Bio je to jos jedan »crkveno-narodni« sabor koji je okoncan Svetosavskom deklaracijom u kojoj se nekakav Nacionalni savet objavljuje kao politicka stranka. Iskustvo sa takvim saborima nam je lose - to su srednjovekovni obicaji koji se u novije vreme forsiraju jer nema dovoljno profilisanih politickih partija sa jasnim programom, kao sto nema ni modernih demokratskih institucija. Ni do sada nije nadjeno nikakvo resenje upravo za Kosovo, tako, »iz glave cijela naroda«, jer su slicni populisticko-kolektivisticki koncepti odavno nesto anahrono. U deklaraciji se inace rezim S. Milosevica optuzuje jer nije resio »nacionalno pitanje«, pri cemu se zaboravlja da su i ti isti ljudi svojevremeno, osamdesetih godina, Milosevicu bili ponudili slicnu »saborsku« mudrost pa se sve okoncalo u krvi rata i nevidjenih pustosenja; brojni su medju njima uveliko pomogli da Milosevic bude izvikan za nacionalnog vodju. Sada je, istina, retorika niza za citavu oktavu, ali i dalje je sve smuseno i sasvim nejasno. Ovo je proglaseno za »srpsko-srpski dijalog« - sto deluje besmisleno - a o Albancima se govori samo kao o demografskoj opasnosti; nema ni reci o mogucnosti zajednickog zivota, sto je bilo i sto ce ostati neminovnost.

Nista ne obecavaju ni drugi detalji iz deklaracije. Zahteva se autonomija za Srbe u Hrvatskoj kao da oni nisu gradjani jedne drzave medjunarodno priznate, sa kojom inace ucesnici traze prekid diplomatskih odnosa; u ovim »saborskim« odlukama nema ni trunke smisla za realnost koja je zaista sumorna - na Kosovu traje vanredno stanje, i teror, a to je jedino stanje koje Milosevicev rezim podnosi. Albanci su prema deklaraciji ostali ravnodusni, uz neke izjave cak da je to »jos jedna provokacija«. Najgore, medjutim, nije retorika koju dobro znamo, kao ni famozna fraza o »srpskom pitanju kao demokratskom pitanju« - znamo i autora i sve sto je kasnije bilo - vec to da se Milosevic sada, a nekih znakova vec ima, moze ponovo okrenuti i zaigrati na nacionalisticku kartu. Tu je jos jedna nevolja. O Kosovu se odavno ne odlucuje na Kosovu - cime gube i Srbi i Albanci i svi ostali - vec negde drugde. Ulog je bio tako i zamisljen, i s jedne i s druge strane.

Nece biti da ni SPC ni SANU ni toliki brojni Srbi iz Jugoslavije i dijaspore to ne znaju, ali se iz ovako srocene deklaracije ne vidi da umeju da izvlace politicki relevantne zakljucke.

M. Dj.

Broj 157.
1. - 15. februar 1997.


© 1997. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar