Alternativa

Kako je broj postojecih organizacija nesrazmjeran, s obzirom na broj izbjeglica i njihovih potreba za strucnim pravnim savjetima i pravnom zastitom, potrebno je pokrenuti nove inicijative za otvaranje i osnivanje veceg broja NVO koje ce se baviti ovim problemima

Kod nas se o problemima i aktivnostima NVO ne govori cesto, kao ni o problemima i zivotu izbjeglica. Kada se o njima ipak govori, onda je to najcesce u negativnom kontekstu ili, pak, povodom njega. Zato ova tema »Nevladine organizacije i izbjeglice«, ima i svojih dodirnih tocaka, koje su se ovom prilikom slucajno poklopile upravo u tom momentu. I NVO i izbjeglice su za jedan dio naseg drustva nepozeljni elementi.

Od razlicitog spektra NVO koje djeluju u SR Jugoslaviji, jedino su mirovne, zenske, humanitarne i organizacije za zastitu ljudskih prava u proteklom razdoblju pruzale pomoc izbjeglicama i bavile se njihovim problemima.

Aktivnosti ovih organizacija u radu sa izbjeglicama najvise su se koncentrisale na Beograd i njegovu okolinu (izbjeglicke kampove) i Vojvodinu. Preciznije receno, rasprostranjenost ovih akcija bila je identicna rasprostranjenosti ovih organizacija. Jedino humanitarnih organizacija ima na cijelom podrucju SR Jugoslavije i zato su njihove aktivnosti najzapazenije od svih ostalih aktivnosti NVO.

Medjutim, dok su humanitarne organizacije mogle da se vise i snaznije angazuju oko dodjele i raspodjele humanitarne pomoci, koja je bila vrlo znacajna, dotle su se mirovne, zenske i organizacije za zastitu ljudskih prava vise mogle angazovati na pruzanju pravne pomoci i savjeta. Sasvim je jasno da ta pomoc nije mogla biti pruzena svima, jer su izbjeglice razbacane u razlicite krajeve zemlje odakle nisu mogle da dodju do ovih organizacija, a niti da znaju za njihovo postojanje i njihove aktivnosti. Zato su mogucnosti ovih usluga mogle da koriste jedino izbjeglice smjestene u Beogradu, Novom Sadu i jos nekoliko gradova u kojima postoje slicne organizacije (Backa Palanka, Sombor, Ada, Becej, Pancevo, Nis, Podgorica).

Ako bismo na kraju zeljeli sumirati i ocjeniti rad ovih NVO vezan za probleme izbjeglica, onda bismo mogli bez dvoumljenja reci da je on bio veoma znacajan, i u okviru njihovih mogucnosti, jer ne treba zaboraviti da to nisu masovne organizacije, koje mogu angazovati veliki broj volontera. Medjutim, rad ovih organizacija je jako znacajan i po jos necemu drugom, a to su metode rada. Dok sluzbene organizacije i neke druge NVO izbjeglicama prilaze kao objektima, kojima se samo nesto poklanja i pomaze, ove alternativne NVO su od izbjeglica ucinile subjekte, aktivne pripadnike drustva o kojima se drustvo brine tako sto im omogucava da se i oni sami brinu o sebi. Izbjeglice su ukljucene direktno u aktivnosti ovih organizacija i kroz rad u njima oni sami sebi pomazu, sto je daleko bolje za njihovu integraciju i psiho-socijalnu stabilnost. Kada bi broj NVO bio veci i kada bi pokrivale sve vece gradove u zemlji, onda bismo mogli ocekivati i bolje rezultate aktivnosti ovih organizacija.

Kakve su dalje mogucnosti

Za to je potrebna podrska, ne samo medjunarodnih organizacija, nego i vlade koja je do sada mnogo puta onemogucavala da domace NVO udju u izbjeglicke kampove i rade sa izbjeglicama. To je jedan poseban problem koji je na stranicama Republike razmatran, a koji se tice manipulacije ovim ljudima. Izbjeglicama treba dopustiti da se same organizuju, i u tome im treba pomoci, a to je ono cega se ova vlast najvise plasi i to onemogucava na svaki nacin. Tako npr. po postojecem vazecem zakonodavstvu izbjeglice ne mogu da osnuju ni udruzenje gradjana (NVO), jer nemaju drzavljanstvo, pa su dosadasnja izbjeglicka udruzenja osnivana tako da se sakupi deset potpisa drzavljana Jugoslavije, pa stoga nemamo udruzenja izbjeglica, vec udruzenja za pomoc izbjeglicama. I skori primjeri reakcije vlasti i zloupotrebe izbjeglica pokazuju praksu po kojoj oni ne samo sto se ne bi smijeli okupljati, udruzivati i slicno, vec ne bi smijeli ni da se javno izjasnjavaju sta misle o trenutnoj situaciji. To vise nije krsenje samo politickih prava, vec i najosnovnijih ljudskih prava i sloboda. Jasno je da izbjeglice ne mogu imati pravo glasa, osnivati stranke, ali ovakav tip organizovanja kroz NVO (udruzenja gradjana, kako je to definisano domacim zakonodavstvom) trebalo bi im omoguciti, a to se moze uciniti promjenom postojeceg Zakona o izbjeglicama. Time bi se rijesile najmanje dvije stvari:

• prvo, vlada bi se rasteretila mnogih obaveza prema izbjeglicama, jer bi one uz njenu pomoc mnoge probleme mogle same bolje i brze rijesiti,

• drugo, izbjeglice bi time lakse podnijele postojece stanje jer bi radile koristan posao i same rijesavale svoje probleme.

Medjutim, svaki autoritarni i nedemokratski rezim ne voli aktivne i slobodne gradjane. Davanjem prava na slobodno organizovanje, izbjeglice bi dobile veci vid slobode, a vlast bi izgubila jedan objekat za prevare, pokoravanje i manipulaciju. Mozete li da zamislite da nasa vlada raspise javni konkurs za humanitarne, psiho-socijalne i slicne projekte za izbjeglice, na koje bi se mogle javiti NVO, pa cak i NVO u kojima rade izbjeglice? Tesko zamislivo, ali u razvijenim zemljama to bi bila najnormalnija stvar (npr. Velika Britanija, Danska i sl.). Uostalom, u svijetu je normalna stvar da NVO preuzimaju vecinu aktivnosti socijalnih programa drzave, i da imaju veliku ulogu u socijalnoj politici.

Dakle, da zakljucim, izbjeglice bi trebalo organizovati na principu dobrovoljnog rada kroz razne oblike NVO, kroz koje bi mogle rijesavati svoje probleme. Kad pominjem dobrovoljni rad, onda ne mislim na besplatan rad, vec rad vezan za korisne drustvene poslove, za koji se prema mogucnostima moze isplacivati honorar. Veliki broj nezaposlenih strucnjaka mogao bi biti od velike koristi. Tu znacajnu ulogu treba da odigraju postojece domace NVO, koje bi mogle preko izbjeglica i lokalnog stanovnistva da otvaraju svoje podruznice ili pak da osnivaju potpuno nove NVO.

Ako ne moze proci ovakav oblik rada, onda bi trebalo razmisliti o mogucnostima otvaranja agencija za pruzanje pomoci izbjeglicama u svim vecim gradovima i centrima gdje su izbjeglice koncentrisane. Njih bi mogle osnivati medjunarodne NVO i fondacije i u njima zaposljavati same izbjeglice. Agencije, po Zakonu o licnom radu, mogu osnivati i izbjeglice, samo je potrebno da za njih nadju finansijska sredstva.

Zarko Paunovic