Totalitarna logika

Konstantin Obradovic

Posto je nasa bivsa DFJ/FNRJ/SFRJ nastala u senci SSSR i socijalistickog bloka, iskustva u spoljnim poslovima gradjena su, prvenstveno, kroz prizmu ponasanja "velikog brata" prema svojim klijentima.

Kad je u okviru Informbiroa "pukla tikva" okrenuli smo se Zapadu, no i odande - uz obilatu verbalnu podrsku, ali i onu preko "kotrpart fondova", zajmova, itd., koja nije bila nikako zanemarljiva - niko nas nije nista pitao kako mi svoje odnose ovde uredjujemo. Sasvim logicno: saglasno onoj staroj devizi da su "neprijatelji nasih neprijatelja nasi prijatelji", SAD i druge zapadne sile, suocene sa sovjetskom opasnoscu i imajuci u vidu strateski polozaj Jugoslavije, nisu se zamajavale s demokratijom, pravima coveka i nekim, u to vreme svakako za njih ne zanemarljivim, ali tada ipak - u tom globalnom, politickom kontekstu - sporednim pitanjima. I to je tako potrajalo decenijama tako da se postepeno stvorilo ubedjenje da su Moskva i Vasington potpuno ista stvar i dok si im veran ili, bar, dok im se u spoljnoj politici ne suprotstavljas, odnosno "ne ides uz nos", odnosi bi morali biti sjajni. To ubedjenje, koje, bojim se, i danas postoji i u Beogradu i u Zagrebu, nije mogla da pokoleba ni cinjenica da je taj isti Zapad, odnosno Vasington, pustio - i to jos u doba bipolarizma - vrlo saveznicke rezime, recimo Stresnera, Pinocea, argentinskih generala, itd., "niz vodu" jednostavno zato sto su radili neke prilicno gnusne stvari koje za zapadno javno mnenje (a ono, tamo, kakvo je da je, vrsi odredjen pritisak na vladu) nisu bile prihvatljive. A te "neprihvatljive stvari" postale su, logicno, jos neprihvatljivije kad je nestalo bipolarizma. No, tu lekciju, naime, da su se stvari bitno promenile, malo ko je ovde naucio. Otuda, uprkos svim pokusajima da se potpisivanjem Dejtona i na drugi nacin nasa spoljna politika nekako "pomiri" sa Zapadom, u Beogradu nastaje prava konsternacija kada je taj isti Zapad bukvalno pobesneo kada je jesenas otkrivena izborna podvala. Vlast je na kraju morala da "proguta" Gonzalesov izvestaj, bar delimicno, i eto, neki dan predsednik Milosevic u Arandjelovcu kaze kako su "pocetkom godine spoljni faktori u sprezi sa unutrasnjim" (vec poznata teorija zavere) pokusali da "vrse pritisak" na nasu zemlju zato sto se ona, principijelno, zalaze za mir i pokusava da zastiti vitalne interese srpskog naroda.

U Zagrebu, opet jednaka i, stavise, jos veca konsternacija zbog "vanjskih napada" na Hrvatsku. Tamo su, eto, zaprepasceni sto je taj isti Zapad, pa i Vasington, poceo da Hrvatsku "maltretira" kada je konstatovao da se ono malo preostalih Srba na odvratan nacin maltretira, da uprkos svim obecanjima nema ni govora o povratku izbeglih Srba, kao i da se tolerise velicanje ustaske NDH. Ne mogu da odolim a da ne citiram doslovce Vjesnikov redakcijski komentar (od 9. svibnja) prema kojem se sve to dogadja "... u trenutku kad je vise nego ocito da zainteresirani i utjecajni svjetski krugovi i preko haskog tribunala (kao svog politickog instrumenta) pokusavaju pritisnuti i omeksati nasu zemlju, i to uprkos cinjenici da se dosad upravo Hrvatska pokazala najkooperativnijom"

Ukratko, u vlas ista logika i ovde i tamo i to je jednostavno zato sto ljudi koji vode ove dve susedne zemlje imaju istu, staru, nasledjenu totalitarnu logiku i nikako ne mogu razumeti otkud takva reakcija u stvarima koje, u skladu s tom istom logikom, predstavljaju "unutrasnju stvar" Sigurno je da cinicnim politicarima i diplomatama na Zapadu nije ni najmanje stalo do tih "unutrasnjih stvari", ali je nevolja u tome sto tamo vladaju druga pravila igre no ovde, jedan i to ne bas beznacajan deo javnog mnenja shvata ozbiljno prava coveka, demokratiju, slobodne izbore i sve te druge "besmislice" Taj deo je glasan, dize buku, pritiska vladu, pokrece opoziciju (ona bi, mozda, isto postupala da je na vlasti), pa sad ni ta vlada ne moze, bas, da se "pravi luda" ako neko u inostranstvu, ma koliko bio "kooperativan", bezobzirno krsi ta ista pravila igre. Ko hoce da vodi nekakvu spoljnu politiku, danas bi morao to da shvati, pa i da se prema tome ravna.