Broj 165

Slast glupiranja

Najsazetiji bilans izborne godine za srpsku opoziciju verovatno ce glasiti: imali smo veliku sansu da pobedimo, ali smo se izglupirali.

Krajem prosle godine vladajuca vrhuska se, kradjom glasova, ulovila u mrezu sopstvene gluposti, iz koje, izgledalo je, nema dobrog izlaza. Spasili su se pomocu najnaivnijeg dramaturskog zahvata zvanog deus edz machina ili ti ledz specialis.

Ovog proleca koalicija Zajedno se samoulovila u vrzino kolo sopstvenih gluposti iz kojih se ne vidi izlaz. Umesto da srusi jedan rasklimani rezim ona ima sve sanse da porazi samu sebe - pre bitke. Glupost je u Srbiji ravnomerno rasporedjena, terazije gluposti pretezu cas na jednu, cas na drugu stranu. Lideri Koalicije moraju odgovoriti na sledeca, prosta k'o pasulj, pitanja:

Da li njihove svadje par meseci pred izbore vode u poraz? Svakako.

Da li su onda njihove zadjevice i medjusobice izraz luksuzne gluposti? Svakako da jesu.

Zasto onda, bez odola, upadaju u sve nove svadje i nadgornjavanja? Zbog ciste slasti glupiranja ("Skresao sam mu, pa nek bude sta bude!"). Naravno, ovaj hedonizam gluposti ne moze se priznati sebi, pa akteri glupiranja pribegavaju racionalizaciji iracionalnih poriva i to onoj koja im se prva nasmesi: optuzbama partnera za surovanje i pajtanje sa rezimom i njegovim slugama (ili sa fasistima sa zemunskog keja). Kad covek upadne u mrezu glupiranja on postaje nepovratno infantilan. Vladajucoj vrhuski ne ostaje drugo nego da se raduje ovom cistom poklonu s neba, koji je prizeljkivala, ali koji ni u najsmelijim nadanjima nije mogla ocekivati u takvoj raskosnosti. Ucesnicima zimskih protesta ne ostaje drugo nego da bespomocno posmatraju ovaj nadrealni "mutnolov u bistroj vodi" I da se secaju stare mudrosti: moze mis biti i genijalan, ali kad upadne u misolovku nema mu spasa.

Jasnozborac u Sumadiji

I njegove udvorice i politicki protivnici hvale kod g. Milosevica "jasan i svima razumljiv stil izlaganja" Zaboravlja se da je takav stil krasio i Josifa Visarionovica (vidi njegova "Pitanja lenjinizma").

"Jasnoca izlaganja" g. Milosevica, ako se samo malo bolje oslusne, pociva na sintaksickoj inerciji ciji su najcesci rezultati krajnje zabavni alogizmi. Na svojoj nedavnoj sumadijskoj turneji g. Milosevic je sklopio sledecu blistavu konstrukciju: "Spoljni faktori, uz pomoc odredjenih unutrasnjih faktora, pokusali su da sruse rezim u Srbiji iz prostog razloga sto je to narodni rezim", ali "nisu uspeli, niti ce uspeti, iz istog tog prostog razloga sto je taj rezim narodni rezim"! Vrlo jasna i vrlo zabavna recenica. Samo budale preduzimaju nesto "iz istog razloga" iz kojeg sledi - garantovani neuspeh.

Ali, po veleumnom g. Milosevicu, svi nasi spoljni i unutrasnji neprijatelji nisu drugo nego gomila preispoljnih budala i zato su krajnje bezopasni. Svi ti antisrpski zaverenici rezonuju na sledeci tupavo-glupavi nacin: "Hej! Eno ga tamo u onoj zemlji narodni rezim! Treba ga odmah srusiti!" (Vodjino potpitanje za podanike: "Zasto se tupani-bukvani iz Novog svetskog poretka okomljuju na narodne rezime?" "Pa zato, odgovaraju u horu Srbi, sto svuda u NSP-u vladaju nenarodni rezimi koji su alergicni na narodne rezime!")

I cim alergicni ostrascenici-nenarodnici iz NSP-a ugledaju neki narodni rezim oni pocnu da, uz pomoc unutrasnjih odnarodjenika, atakuju na njega. A ne znaju zvekani-blekani da se narodni rezimi ne mogu srusiti bas zato, iz prostog razloga, i jer, i jerbo - sto su to narodni rezimi!

Jadikovke profesora Markovica

Citam u Blicu kako prof. Mihailo Markovic objasnjava nedavne ratove (u kojima Srbija nije ucestvovala): "Usli smo u ovaj period ispunjeni ogromnim samopouzdanjem i uverenjem da branimo pravednu stvar" (svako bi sa hiljadama tenkova i druge gvozdjurije blistao od samopouzdanja). Ali sta se desilo? Kurvinski svet je, krajnje iracionalno po nasem profesoru, "promenio pravila koja su vazila do 1990. g." A po tim "pravilima" "mi smo ocekivali da se svet nece mesati u nase unutrasnje stvari" te da ce "ili braniti nepovredivost drzavnih granica ili ce biti dosledan pa dozvoliti menjanje i spoljasnjih granica i unutrasnjih granica republika"

Profesor formalne logike smislio je dobru logicku trakalicu: podstaci jedne (Slovence) da napuste Jugoslaviju (pokvare princip nemenjanja spoljasnjih granica) da bi se moglo staviti u pogon kompenzaciono nacelo o "neodrzivosti i nepravednosti unutrasnjih granica"

Ali svet je "postupio iracionalno" u svojoj antisrpskoj pokvarenosti: promenio je pravila igre kad je video da bi Srbi u njoj mogli pobediti! Sve smo bili, uverava nas profesor Markovic, logicki smislili i osmislili, nismo se sami izglupirali i preracunali, nego nas je svet izradio.

Ocekivanja i elan formalnog logicara i njegove druzine bili su mozda u redu. Nevolja je sto je ta formalna logika bila zacinjena s previse krvi i rusenja. Svaki Vukovar svakoj formalnoj logici srecu kvari. Oni koji su iz boce pustili iracionalne mrakove, krvolocne spodobe i ruinofile optuzuju svet za "mutacije nacela prouzrokovane iracionalnim ciniocima"

Dobar izgovor para vredi. Kad bi se unovcili svi izgovori i sva opravdanja poraza i beda, koja su kadri da smisle nacionalni intelektualci, Srbija bi postala zemlja Dembelija.

Miodrag Stanisavljevic


© 1997. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar