Broj 169-170

Grad i nomad1

Nebojsa Savija

Samiru H.

Uvod ili razlika

Poci cemo ovdje od razlike urbano_ruralno. Razlike na koju se ovdje cesto pozivamo smatrajuci je nekom vrstom osnove svih »nasih« problema. Ovdje cemo tu razliku poreci. I to iz prostog razloga sto je jedan clan relacije nemoguc _ urbano kao ono sto se odnosi na grad je nemoguce jer grad ne postoji. Opovrgnuvsi tako jednog clana relacije, drugi dolazi u situaciju da se povratno odnosi prema samome sebi, ali i prema jednome upraznjenom mjestu.

Govoreci, dakle, o toj nemogucoj razlici urbanog i ruralnog, razlici grad_selo, nekako je vidimo sa dva aspekta. U »logickom prostoru« unutar kojeg pokusavamo smjestiti nasu relaciju nailazimo na kontradikciju: mjesto _ ne-mjesto; posmatrajuci je, pak, ontoloski, ona se pokazuje razlikom odsutno_prisutno.

U potrazi za nasom nemogucom razlikom u polju nerazlikovanog prinudjeni smo je uspostaviti, ali tako da ostane u domenu svojih ontologickih mogucnosti.

Medjutim, uspostavljanje je uvijek neko postajanje kao misticni cin, u kojem proizvoljno biramo neko stanje imenujuci ga pocetkom. Pocetak je, dakle, uvijek mit, neko razlikovanje koje smatramo kvantnim skokom, diskontinuitetom koji potvrdjuje nas kontinuitet. U osnovi neke razlike, stoga, stoji uspostavljen mit ili: razlika je uspostavljena mitom. Kao proizvoljna, mitoloska, ne podlijeze istoriografskoj kritici _ otvorena interpretaciji, uvijek ostaje dovoljna sebi.

Ako je istina da je svrha mita pribaviti logicki model da se razrijesi neka kontradikcija (neostvariva zadaca kada je kontradikcija stvarna), nastat ce teoretski beskonacan broj listova, od kojih je svaki malo drugaciji od onoga koji prethodi. Mit ce se razvijati kao u spirali, sve dokle ne bude iscrpljen intelektualni impuls koji ga je stvorio. Rastenje mita je, dakle, kontinuirano, u opreci sa njegovom strukturom koja ostaje diskontinuirana.2

Konstituirajuci slijedeci mit, ostajemo na liniji ovdje postavljenog zadatka.

Gradjani su trgovci u vjecitoj razmjeni simbola

Pocetak ili mit

U jednom odredjenom trenutku, kada je zajednica dosla do kriticne tacke kompleksnosti i kada je razmjena roba postala tako obimna i razgranata da vise nije mogla funkcionirati u dotadasnjem obliku kao razmjena vezana za mjesto proizvodnje koja se odvijala kroz unakrsno putovanje razmjenilaca od jedne zajednice do druge, postalo je neophodno da se nadje jedna tacka na tom putu gdje ce se ta razmjena izvrsiti. Javlja se trg_grad. On nastaje na osnovu prostornog reciprociteta svih onih koji u njemu mijenjaju kao i na osnovu opste abolicije razmjenilaca u odnosu na pravo svojine nad tom tackom.3

Uspostavivsi ga tako kao cvoriste prostorne komunikacije sa akceleratornim dejstvom, njemu suprotstavljeno mora postojati jos jedno komunikacijsko cvoriste koje sazima vrijednost roba u jedan univerzalni reciprocitet. Javlja se novac.4 Grad i novac su blizanci.

Uzevsi ih kao takve, kao reciprocitete, ispitavsi njihovu »prirodu« pokazuje se da oni nemaju svoju »stvarnu« vrijednost _ vec samo simbolicnu. Oni su, takorekuc, inicijalni oznacitelji koji svojom dualnom rizomaticnom strukturom omogucuju protok _ razmjenu.5

Sredina ili grad

Grad je prevashodno trg. Tacka stjecista onih koji mijenjaju. Kao takav Grad nije nikakvo stanise, mjesto obitavanja. Da bi bio obitavaliste prvo mora biti mjesto. Mora postojati neki ograniceni i odvojeni prostor koje ono zauzima, zemljiste, zemlja, tlo. Grad kao trg, kao cvoriste, kao tacka, ne zauzima nikakav stvarni prostor. Geografska karta sitne razmjere tacno pokazuje sta Grad jeste.6 Kao tacka on je uvijek virtualno mjesto fluktuacije, protoka.

Nastavsi na »iskrcevini«, »zaravni«, kamenom plocom biva odvojen od tla, zemlje, i uvijek kao arhitektura tezi uvis. Arhitektura Grada je kao i sam Grad, virtualna arhitektura. Ona, unutar tacke, unutar ne-prostora, gradi »kule u zraku«. One, pak, nemaju nikakve druge funkcije osim da ubrzaju protok kroz tacku »iznad« koje rastu, da multipliciraju njenu nepostojanost.

Kao tacka protoka Grad nema stanovnika, u gradu niko ne stanuje. Grad ima Gradjane. Gradjanin je uvijek na proputovanju kroz Grad, kroz tacku _ jer u njoj je nemoguce biti _ ostavljajuci svoj trag, nad-upisujuci se na nju, nadgradjivajuci je. Gradjani su gradjevinari, oni koji grade uvis _ arhitekte, koji gradeci iznad sebe uzdizu svoj pogled, sire perspektive _ Gradjani su teoreticari, oni koji gledaju. Najposlije ili istovremeno, Gradjani su trgovci u vjecitoj razmjeni simbola.

Nasuprot grada postoji selo.7 Ono je, dakle, mjesto, obitavaliste, cvrsto vezano za tlo, ukorijenjeno u zemlju i od nje neposredno zavisno. Ono je blisko »stvarnosti« sa kojom je svaki dan u dodiru. U selu ljudi »prirodno« obitavaju, »u kuci se covjek zblizava sa neposrednoscu svijeta« jer je on tu »dat prirodno«. »Mozemo reci da je kuca mjesto gdje se zbiva svakidasnjica. Ta svakidasnjica predstavlja kontinuitet postojanja«8 _ on, pak, gradi identitet. Niceg takvog nema u gradu. Otrgnut od tla, Grad nema neposrednog dodira sa zemljom. Ona je za njega moguca samo kao simbolna vrijednost, samo kao plod na tezgi ili kao avantura, kao izlet, jos jedno proputovanje. U neuralgicnoj tacki protoka nije moguce uociti nikakav identitet, osim kontinuiteta diskontinuitetâ; uvijek i iznova gradjanin je izlozen novumu. U Gradu je nemoguce naci »skloniste«.9 U gradu nema kuca _ u Gradu niko ne stanuje.

Nastambe su oko grada. U njima obitavaju naseljenici, najbrojnija ljudska vrsta. Naselja su karikature gradova _ i njihova energetska baza. Ona su nedovoljno prostrana i vezana za zemlju da budu selo, nedovoljno tackasta i protocna da budu Grad. U njima zive stanovnici_gradjani u onoj mjeri u kojoj ucestvuju u gradskom fludzusu, seljaci u onoj mjeri u kojoj su vezani za mjesto na kojem obitavaju. Pokretani »binarnom logikom korijenja«10 reproduciranom unutar ideologije u kojoj prebivaju, oni slijede uzuse koje ona postavlja.

Cinjenica je da se zivotni ciljevi ne srecu u kuci: uloga pojedinca cini deo sistema akcija koje se iskazuju u zajednickom svetu zasnovanom na opsteusvojenim vrednostima. Da bi se u tome ucestvovalo mora se napustiti kuca i odabrati putanja. Kada smo ispunili drustveni zadatak, povlacimo se u kucu da bismo povratili sopstveni identitet. Prema tome, licni identitet je sadrzaj privatnog stanovanja.11 Ostajuci duboko ukorijenjeni u takvu shizoidnu binarnu strategiju javnog i privatnog, naseljenik vecinom nikad ne doseze taj prag neuralgicnosti koji dovodi do katastrofe u kojem se rascjepljenost rizoidno multiplicira samo po »linijama bijega ili deteriorizacije«.12

Medjutim, presavsi ga, i tu sada uvodimo novog junaka u mit, on sada postaje terminal sposoban da se veze na svaku »liniju bijega ili deteriorizacije po kojoj se... spaja sa drugim«13 terminalom, sposoban da se pojavi uvijek tamo. On postaje »intenzivan multipliciran entitet, koji funkcionira u mrezi medjupovezanosti«.14 Egzistirajuci visestruko u »linijama« on postaje sposoban da prodje kroz tacku, kroz Grad, on postaje Gradjanin. Deteritorijaliziran i na proputovanju, on moze biti samo prolaznik _ nomad.

Ali ne onaj mitski nomad, stanovnik »ravnog prostora«, uvijek u sukobu sa mjestom koje iscezava pred najezdom njegovog »ratnog stroja«.15 Ovaj vise nema nista sa mjestom, jer takvoga necega vise nema na njegovoj putanji.

Bice odjeljeno od moci predjela, odsjeceno da tako kazemo plocnikom kojim koraca, slabi utoliko vise, ukoliko se osjecanja i inteligencija medjusobno pojacavaju. Covjek se »produhovljuje«, »oslobadja« se ponovo i sve vise se priblizava nomadu, samo ima manje prostora i toplote. »Duh« je specifican gradski oblik probudjenog inteligentnog bica. Sve vjestine, sve religije, sve nauke, time sto se malo-pomalo oduhovljuju, postaju tudje predjelu, nerazumljive robu vezanom za zemlju. Civilizovani covjek, intelektualni nomad, ponovo postaje cisti mikrokosmos, potpuno bez otadzbine i slobodan duhom kao sto su lovac i pastir bili slobodni tijelom.16

I ne samo da nema svoje otadzbine, prostor tog novog nomada je virtualni prostor u kojem ne postoji ni njegov grad vec Grad, tacka uvezana sa drugim istim takvim tackama linijama slobodnog protoka. Prolazeci njima, on se seli iz jednog zanra u drugi, iz jednog stila u drugi ne priznajuci nikakav trajni identitet. Nomad samo prolazi, on/a prihvata samo one nuzne veze koje joj/mu pomazu da prezivi, ali nikada ne uzima u potpunosti ogranicenja koja pruza neki nacionalni, ucvrsceni identitet. Nomad nema nijednog pasosa _ ili ih ima odvec.17

Novi nomad je neidentificirani putnik u multipliciranoj tacki, o kojoj vise nista ne mozemo reci. Multiplicirajuci se beskonacno, prljajuci svoju vodu, Grad gubi sopstveni odraz, a zlato, kao neka vrsta zemlje, pokazuje se suvise stabilnim za hiperrazmjenu i novac18 postaje papirom, na koncu elektronskim impulsom u funkciji kredita.19 Simbioza, rizom Grad_Novac, postaje sui generis. Izgubivsi svaku referencu ovi simboli postaju dovoljni sami sebi u svojoj hiperrealnosti. Pri tom je Gradjanin_nomad »artifakt«,

on/a je legura humanog i post-humanog; on/a je kompleks obdaren sa visestrukim kapacitetima za medjuvezanost u bezlicnom modu. On/a je kiborg, ali koji je opremljen sa nesvjesnim... obdaren sa multikulturalnom perspektivom. On/a je apstrakt, ali savrseno operaciono stvaran.20

Kiberneticki mehanizam kojeg cine Grad, novac i Gradjanin moze se, mozda, posmatrati kao virus jos uvijek u stanju inkubacije, jos uvijek u benignoj reprodukciji koja temeljno ne narusava »zdrave« strukture »krvi i tla«. Dok god postoji zemlja, dok god se nesto moze zasaditi, on je manjina,21 a kao manjina, svjestan svoga polozaja, on uporno nastavlja izgradjivati, mijenjati, kretati se sve brze i brze, stvarati sve kompleksnije i kompleksnije strukture u nadi dostizanja kriticne tacke _ jos jednog pocetka nekog novog mita, koji vise nije utopija nego naucna fantastika22 »ostvarljiva« u terminima naucno-tehnoloskog progresa.

Ali upravo zanr naucne fantastike pokazuje paradoks situacije: obje utopije _ pozitivna i negativna _ jednako su moguce.23 Svjestan te »relacije neodredjenosti«, svjestan svoje strategije koja uvijek postaje »odgodjena fascinacija i, mozda, cista antisudbina«,24 pozicija Gradjana_nomada je beskrajno ironicna.

Kraj ili?

Ovaj rad kao prezentiran rad pati od »lapidarnosti«, koja nastaje kao odgovor na uvijek ograniceno vrijeme prezentacije. Brzina upravo proporcionalno smanjuje mogucnost razgledanja pejzaza _ samo dominantni objekti bivaju uoceni; za ostale ostaje na nama da ih rekonstruiramo.

S druge strane, ovdje, kao i u svakom mitu, namjerno su presuceni neki vrlo uznemirujuci momenti. Kao najznacajniji od njih moze se uzjeti primjedba koju Gilles Deleuze i Felidz Guattari daju o rizomu koji posjeduje i linije bijega, ali i linije segmentarnosti. »Izvedemo prelom, povucemo liniju bijega, a uvijek rizikujemo da u njoj nadjemo organizacije koje restratificiraju cjelinu... grupe i pojedinci posjeduju mikrofasizme koji bi se rado kristalizirali.«25

Bibliografija

Beilharz P.: »Cities and Money _ Back to Berlin, Via Chicago«, u: Thesis Eleven, No 46, Sage Publications London, Thousand Oaka, CA and Nenj Delhi 1996.

Braidotti R.: Nomadic Subjects, Columbia University Press, Nenj York 1994.

Deleuze G., Guattari F.: »Traktat o nomadologiji: ratni stroj«, u: Evropski diskurs rata, biblioteka Circulus, Beogradski krug, Beograd 1995.

Deleuze G., Guattari F.: »Tisoc platojev«, 1. uvod: »Rizom«, u: Literatura 2/87, Ljubljana 1987.

Heidegger M.: »Gradjenje, stanovanje, misljenje«, u: Misljenje i pjevanje, Nolit, Beograd 1982.

Lévi-Strauss C.: Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb 1977.

Norberg-Schulz C.: Stanovanje, Gradjevinska knjiga, Beograd 1990.

Savic O.: »Paralelni svijetovi«, verzija rada pripremljena za konferenciju »Nenj Paradigmes _ Nenj Institution« odrzane u Ljubljani u organizaciji Institutum Studiorum Humanitatis, februara 1997.

Seidel J. E.: Mobius Baudrillard: The Tree Stages of Simulation, http//tnjine.stg.bronjn.udu/project...ndonj/cpace/theory/Mobius/sim3.html.

Spengler O.: Der Untergang des Abendlandes, citirano prema: Fransoaz Soe, Urbanizam utopija i stvarnost, biblioteka Agora, Gradjevinska knjiga, Beograd 1978.

_________________________

1 Tekst je nastao inspiriran pismom mog prijatelja Samira Husanovica. Njemu je i posvecen. Procitano na LUR-u, Sarajevo 13_15. juna 1997.

2 Claude Lévi-Strauss: Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb 1997, str. 238.

3 Potpadanje te tacke pod neciju vlast ovdje sad nije u pitanju _ ono metodicki, no ne i stvarno, dolazi poslije.

4 Ako je grad prostorni reciprocitet, vrlo bi lako bilo prikazati novac kao vremenski reciprocitet, slijedeci Mardzovu misao o vrijednosti robe.

5 Nije slucajno, dakle, sto se Gradovi uglavnom nalaze na prirodno prohodnim prolazima i posebno uz vodu _ tekucu ili stajacu. Kao tekuca, voda je u neku ruku simbol tranzicije, protoka; stajaca voda, pak, simbolizuje refleksiju, ogledanje. Odraz Grada u vodi najbolje pokazuje »prirodu« Grada. Njegov prostor je virtualni _ Grad je tamo gdje je njegov odraz. S druge strane, takodjer, nije slucajno sto funkciju novca preuzima zlato, najtrajnije od svih roba, prirodno najstabilnije. Njegov sjaj simbolizuje znacaj koji »po sebi« ima njegova centralna pozicija u razmjeni u kojoj se nikada ne trosi.

6 Ovdje samo ukazujemo na simboliku crne tacke kojom se Grad oznacava na karti: opasnost koja ukazuje na moguce iscezavanje.

7 Suprotnost koja nije naprosto kontrast, vec, vidjeli smo, kontradikcija. Tako da napetost izmedju njih nije nista slucajno.

8 Christian Norberg-Schulz: Stanovanje, Gradjevinska knjiga, Beograd 1990, str. 89.

9 Martin Heidegger: »Gradjenje, stanovanje, misljenje«, u: Misljenje i pjevanje, Nolit, Beograd 1982, str. 84.

10 Gilles Deleuze, Felidz Guattari: »Tisoc platojev«, 1. uvod: »Rizom«, u: Literatura 2/87, Ljubljana 1987, str. 197.

11 Christian Norberg-Schulz: Ibidem.

12 Gilles Deleuze, Felidz Guattari: op. cit., str. 199_201.

13 Ibidem, str. 200.

14 Rosi Braidotti: Nomadic Subjects, Columbia University Press, Nenj York 1994, str. 36.

15 Gilles Deleuze, Felidz Guattari: »Traktat o nomadologiji: ratni stroj«, u: Evropski diskurs rata, biblioteka Circulus, Beogradski krug, Beograd 1995, str. 522.

16 Osnjald Spengler: Der Untergang des Abendlandes, citirano prema: Fransoaz Soe, Urbanizam utopija i stvarnost, biblioteka Agora, Gradjevinska knjiga, Beograd 1978, str. 372.

17 Rosi Braidotti: Ibidem, str. 33.

18 Ovdje samo ukazujemo na etimolosku vezu nomada i novca, gdje se korijen noumos, u znacenju parce zemlje, prvo odnosi na pastire i tu dobija oblik nomad, a poslije preko nomosa i nemesisa prema novcu: nomisima _ sto znaci metalni novcic. Otuda i numizmatika. Videti: Rosi Braidotti: Ibidem, str. 26.

19 Videti kod Peter Beilharz: »Cities and Money _ Back to Berlin, Via Chicago«, u: Thesis Eleven, No 46, Sage Publications London, Thousand Oaka, CA and Nenj Delhi 1996, str. 123_124.

20 Rosi Braidotti: op. cit., str. 36.

21 Rosi Braidotti: Ibidem, str. 18 i 29.

22 Erica J. Seidel: Mobius Baudrillard: The Tree Stages of Simulation, videti NjNjNj: http//tnjine.stg.bronjn.udu/project...ndonj/cpace/theory/Mobius/sim3.html.

23 Posljednji rat na Balkanu upravo demonstrira jednu takvu mogucnost.

24 Obrad Savic: »Paralelni svjetovi«, verzija rada pripremljena za konferenciju »Nenj Paradigmes _ Nenj Institution« odrzane u Ljubljani u organizaciji Institutum Studiorum Humanitatis iz Ljubljane, februara 1997, str. 7.

25 Gilles Deleuze, Felidz Guattari: »Tisoc platojev«, str. 201.

Posaljite nam vas komentar